Svaki učitelj, stojeći pred svojim razredom, preuzima ulogu pripovjedača. Upravo zato, važno je da poznaje tehnike i metode pripovijedanja kako bi na najbolji način prenio znanje i oblikovao maštu svojih učenika
O ovoj iznimnoj vještini razgovarali smo s učiteljicama Tatjanom Pintarić i Sandrom Hrgović, koje su sudjelovale na edukaciji Važnost usmenog pripovijedanja i terapeutski učinak priča, održanoj u Osnovnoj školi Domašinec.
Učiteljice su s nama podijelile svoje dojmove, ali i načine kako pripovijedanje mogu implementirati u nastavu.
Pozitivni dojmovi i stručna edukacija
Tatjana i Sandra s oduševljenjem govore o edukaciji te ističu iznimno ugodnu atmosferu i stručnost predavačice.
“Oba dijela edukacije bila su provedena u vedrom i poticajnom ozračju, što je dodatno pojačala pozitivna energija temperamentne voditeljice radionica. Moji dojmovi? Čista petica!” istaknula je Sandra.
Tatjana dodaje: “Predavačica je osoba koja širi ugodno i opuštajuće ozračje te motivira sudionike da se prepuste i otvore. Iskustvo je bilo izuzetno pozitivno.”
Pripovijedanje kao moćno oružje
Riječi imaju moć. One mogu graditi, poticati, ali i raniti. Upravo zato, njihova upotreba u odgojno-obrazovnom procesu ključna je za oblikovanje dječjih umova.
“Živu riječ teško može išta drugo zamijeniti. Pripovijedanje smatram moćnim oružjem jer sam nebrojeno puta u razredu svjedočila kako dobra priča može motivirati i pridobiti pažnju učenika,” govori Sandra.
Tatjana dodaje: “U početku bijaše riječ, zar ne? Riječ može grijati, ali i povrijediti. U našem zanimanju, gdje radimo s djecom, riječ ima ogromnu moć i trebamo je znati koristiti kako bismo motivirali i podržali učenike, a ne da ih obeshrabrimo.”
Pripovijedanje u nastavi
Priče su učiteljima jednako važne kao i knjige iz kojih predaju. One oblikuju dječju maštu, potiču kreativnost i učenje kroz doživljaj.
“Pripovijedanje najčešće koristim na satovima Hrvatskog jezika, no primjenjujem ga i na Satu razrednika, Prirodi i društvu, pa čak i na Likovnoj kulturi, kada pričamo o umjetnicima. Učenici najviše upijaju kroz priče!” naglašava Sandra.
Tatjana dodaje: “Nakon ove edukacije, planiram još više koristiti pripovijedanje i u drugim predmetima. Često pričam priče i tijekom velikog odmora, povezujući ih s hranom, tradicijom i zavičajnim običajima.”
Terapeutski učinak priča
Priče nisu samo sredstvo za prijenos znanja – one imaju snažan emocionalni i terapeutski učinak. Kroz pripovijedanje djeca oblikuju svoju unutarnju sliku svijeta i izražavaju osjećaje.
“Obožavam priče, bilo da ih slušam, čitam ili pripovijedam. Svaki način ima svoje prednosti, a njihov izbor ovisi o situaciji i kontekstu,” istaknula je Sandra.
Tatjana dodaje: “Kao dijete koje je uživalo u djedovim pričama, i danas cijenim pripovijedanje. Ono mi omogućuje da u svojoj mašti otplovim kamo god želim.”
Osobno obogaćenje i iskustva s edukacije
Na kraju razgovora, učiteljice su istaknule najvrijednije što su ponijele s edukacije.
“Tri vježbe bile su mi posebno upečatljive: Priče odbačenih stvari, Princeze Svjetlana i Biserka te Ni iz čega – nešto, i to lijepo! Osim toga, uživala sam u društvu kolegica koje sam, kroz pojedine vježbe, upoznala na malo drugačiji način. Toliko smo se opustile da nismo ni primijetile kako vrijeme leti!” podijelila je Sandra.
Tatjana zaključuje: “Za mene je ovo bilo ugodno i korisno iskustvo. Osvijestila sam važnost pripovijedanja i njegovu dobrobit u svakodnevnom radu s učenicima.”
Njihove riječi potvrđuju kako je pripovijedanje daleko više od pukog prenošenja priča – to je umijeće koje oblikuje buduće generacije. A njihove učionice, uz ovakvu strast, svakako će postati mjesta bogata maštom, kreativnošću i užitkom u pričama.
