Čujete ih prije nego ih vidite, ali nikad ne laju bez razloga. Najbolje je stati i dobro razmisliti hoćete li ući bez poziva ili možda ipak pozvoniti i pričekati
Dvorište Stjepana Međimorca iz Nedelišća ima prave čuvare. Šarplaninci Dexter i Rina na ogradi su u djeliću sekunde. Lola je zaštitar u treningu, ima tek četiri mjeseca pa je njezin lavež još tih i nježan, ali uči od najboljih. Lavež staje čim se pojavi gazda. Okreću se i vraćaju do svojih kućica. Nastaje mir i tišina. Zna se tko je pravi vođa čopora.
Pas s karakterom
– Šarplaninac je pas s karakterom i treba gazdu s karakterom. Prvih godinu i pol s njima morate intenzivno raditi i podučiti ih dobrom ponašanju, onda kasnije više nema problema. Krase ih visoka razina inteligencije. Razmišljaju svojom glavom. Tvrdoglavi su, imaju karakter. Imaju svoje ja, o pasmini priča Stjepan.
Upravo su te karakteristike razlog zašto se u ovu pasminu zaljubio prije gotovo tri desetljeća. Prvoga mu je šarplaninca kao dječaku poklonio otac, i od tada za njega nije postojala druga opcija. Svaki njegov idući pas bio je šarplaninac.
U izložbama je počeo sudjelovati tek prije nekoliko godina, no njegovi su psi osvojili gotovo sve što se osvojiti dalo. I Rina i Dexter nositelji su titula Mladog prvaka Hrvatske, Šampiona Hrvatske u ljepoti i Hrvatskog izložbenog prvaka, a Dexter je čak bio četvrti na svijetu u juniorskoj kategoriji.
Prije nekoliko su godina Stjepanovi psi u jednom danu osvojili čak sedam prvih mjesta i dva druga. Radilo se tom prilikom o Specijalki molosa i Međunarodnoj CACIB izložbi. Trofeja i medalja nakupilo se toliko da je Stjepan u predsoblju morao postaviti poseban ormarić.
Grijani boksovi
Uzgajivačnicu je otvorio 2018. godine, nakon što je ispunio sve potrebne uvjete. Uzgoju pristupa odgovorno te preferira manji broj pasa kojima se može sto posto posvetiti.
Kontinuirano se trudi zadovoljiti najviše standarde kvalitete pa osim ogromnog dvorišta, grijanih boksova i najkvalitetnije hrane njegovi psi uživaju u obilju pažnje koju im pruža cijela obitelj.
Na taj se način socijaliziraju i uče poslušnosti. Također idu na redovite veterinarske preglede i rendgenska snimanja kukova, a svako štene dolazi uz zdravstvenu garanciju. Stjepanova je uzgajivačnica upisana i u Međunarodnu evidenciju uzgajivača.
Samo za iskusne
Dobar glas daleko se čuje, psi iz Stjepanovog uzgoja otišli su u domove diljem Europe, a sva buduća legla unaprijed su rezervirana do 2027. godine.
Unatoč popularnosti neophodno je spomenuti da šarplaninac nije pas za svakoga.
– To su radni psi namijenjeni čuvanju stoke. Nikako nisu za stan i nikako nisu za početnike. Temperamentni su i svojeglavi. Takav pas zahtijeva iskusnog vlasnika koji zna kako održati autoritet. Šarplaninac bira jednoga gazdu i na njega se veže, pa ih zato nije pametno ostavljati u školama za pse gdje ih dresira netko drugi osim samoga vlasnika, upozorava Stjepan.
Ako im se osigura red, stabilnost i rutina, postaju vrlo poslušni. I inače su izuzetno zaštitnički nastrojeni, brane svoj dom i obitelj i po cijenu vlastitoga života, ističe. Za održavanje nisu pretjerano zahtjevni.
– To su psi namijenjeni preživljavanju u surovim uvjetima planine. Njihovi preci cijele su dane provodili vani s pastirima i ovcama. Nisu boležljivi ni pretjerano osjetljivi pa uz odgovarajuću hranu ne bi smjelo biti problema. Agilni su i treba im dosta prostora. Moji su konstantno slobodni u dvorištu, a najsretniji su kada padne snijeg, govori sa smiješkom.
Neprocjenjivo
Stjepan voli sve svoje pse, ali posebno mjesto u njegovu srcu, naglašava, zauzima Dexter.
– Uzgajanje pasa nije lukrativan pothvat, to je nešto što se radi iz ljubavi. Kad se pokriju svi troškovi, nema tu neke zarade. Bavim se time jer volim pse. Provoditi vrijeme sa životinjama kad se vratite kući nakon napornog radnog dana je neprocjenjivo, napominje ističući i veliku podršku svoje obitelji pri njegovom hobiju.
Najviše je posla sa štencima. Od hranjenja i veterinarske njege, preko upoznavanja s novim zvukovima, dodirima i stvarima pa sve do socijalizacije i dresure.
– Šarplaninac je pasmina o kojoj mnogi ljudi nažalost imaju predrasude. Iako je u pitanju svojeglav pas, on je ipak ponajprije čovjekov najbolji prijatelj. Treba razbiti taj uvriježeni stereotip da se radi o psu koji jedva čeka nekoga namjerno ozlijediti. Uz odgovornog vlasnika i odgovorno rukovođenje nema neželjenog ishoda, poručuje Stjepan.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 36444
