
Tata je radio na polju, a ja sam sjedila vani na klupici. Osjećala sam se tužno i usamljeno – kao dijete sam bila teško bolesna i netom sam bila izašla iz bolnice
Na to je naletjela prijateljičina mama Viktorija. Ja sam ju nazvala Pobjednica jer je bila veća od života. Zamolila me da ju pustim unutra da popije malo vode, a zatim je zatražila da joj dam dva jaja, glatko brašno i gris, svoju priču započinje Jagoda Krušić. Sa suzama u očima umirovljenica iz Čakovca prisjeća se svog djetinjstva i prvih koraka k stjecanju kulinarskih vještina koje danas posjeduje.
– Odrasla sam samo s tatom, bez majke. Tata je nešto znao skuhati po svojemu, kao i većina muškaraca, ali ja nisam znala spremiti gotovo ništa. Zbog toga sam počela plakati, a moja Pobjednica me na to zagrlila i prošaptala: „Ne plači, malena, ja ću te naučiti kuhati.” I tako sam svaki dan od osam do pola deset navečer provodila sat i pol kod gospođe Viktorije i promatrala ju kako kuha. Ondje sam se obično najela i još je ostalo dovoljno da ponesem doma za tatu. A idućega sam dana ja morala skuhati to isto da vidi jesam li usvojila gradivo, priča Jagoda.
Pajsanec
Prvo jelo koje je naučila spremati bilo je „pajsani” krumpir, no ubrzo je već bez problema pohala meso i pekla krafne.
Pobjednica Viktorija je, ističe naša sugovornica, na nju prenijela svoju ljubav prema kuhinju, pa Jagoda danas spremanje jela vidi kao iskaz ljubavi, a ne obavezu. Kuha u spomen na svoju učiteljicu.
Najčešće kuha za sebe i ukućane, a na ručku joj se ponekad pridruže i prijateljice. Omiljena jela koja često sprema su variva i juhe, kao što je primjerice grah s repom ili „pajsanec”. Zbog raznih zdravstvenih problema radije se drži zdravijih prehrambenih opcija. Sama priprema svoju tjesteninu pa se u smočnici uvijek mogu pronaći domaća „ribanjka”, krpice i rezanci.
Nekada je često pekla kolače, ali na žalost spremanje slastica bila je prisiljena napustiti zbog zdravstvenih problema.
Jagoda je kuhanju podučavala i svoju kćer te smatra da ih je to u ono vrijeme zbližilo.
– Kuhanje je bitno za očuvanje međimurske tradicije. Naša domaća jela su nezamjenjiva, a i daleko su zdravija nego cheeseburgeri i druga brza hrana, zaključuje. S čitateljima lista Međimurje podijelila je dva vrlo joj draga recepta.

Domaća ribanjka
Pomiješati dva jaja, tri žlice bijelog grisa i oko pet žlica glatkog brašna. Rukama zamijesiti tijesto i mijesiti dok se ne dobije čvršća konzistencija. Potom je potrebno uzeti ribež i tijesto naribati. Dobivena se kašica ostavlja na otvorenom preko noći kako bi se dobro osušila pa se zatim u spremniku po želji pohranjuje do upotrebe. Može se koristiti u raznim juhama i jelima na žlicu.
MIRISI DOMA
Zdrava juha od poriluka
SASTOJCI:
– luk
– poriluk
– sol, slatka crvena paprika, Vegeta
– 2,5 dcl vode
PRIPREMA:
Na masti kratko popržiti luk, dodati sol, Vegetu i slatku crvenu papriku. Narezati jedan poriluk na široke rezance i dodati u posudu. Preliti s 2,5 dcl vode i ostaviti da se kuha oko pola sata. I to je to!

Hajdinska kaša u crvenom umaku
SASTOJCI:
– luk
– crvena paprika i sol
– 30 dag hajdinske kaše
– 2,5 dcl vode
PRIPREMA:
Na masti popržiti luk i dodati crvenu papriku. Hajdinsku kašu potrebno je isprati samo jednom, a potom ju sipati na luk. Dodati oko 2,5 dcl vode i kuhati oko pola sata. Dodati sol i začine po želji.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 36444