Većina ljudi smatra se sretnima ako im od ruke polazi barem jedan oblik kreativnog izražavanja. Božica Žnidarić iz Macinca usavršila je nekoliko
Plete cekere, hekla, bavi se zlatovezom i slika. Osim što su oku ugodna, njezina kreativna djela služe očuvanju starih tradicija ručnog rada koje nažalost polako padaju u zaborav. O brojnim talentima Božica nam je ispričala u svojoj kući prepunoj ručno izrađenih ukrasa i umjetničkih djela.
Umijeće ručnoga rada najprije je počela brusiti na cekerima.
– Cekere sam počela plesti kao curica od kojih desetak godina. Naučila sam od mame, u ono smo doba plele jako puno jer smo na taj način prehranjivale obitelj. Tata je odlazio na posao, a mi smo plele cekere i vozile ih na otkup u Varaždin, prisjeća se.
Cekeri su nekada bili važan izvor prihoda za obitelji koje nisu imale obilje poljoprivrednoga bogatstva. Plelo je cijelo selo, gotovo da i nije bilo kuće u kojoj se nisu izrađivali. Cekeri su pružali povod za druženje i igrali važnu ulogu u zbližavanju susjeda.
– Jedna djevojka gotovo nikad nije plela sama, uvijek smo se nalazile barem tri ili četiri susjede i svaki dan odlazile plesti kod jedne. Zimi se plelo unutra, a ljeti na dvorištu. Moja mama je plela i sa 70 godina. Danas je većina ispred televizora, kaže.
Za jedan ceker Božici je u prosjeku potrebno šest sati pletenja, ali sve ovisi o dimenzijama i modelu. Plete se na drvenim kalupima. Božica još uvijek čuva kalupe koji su pripadali njezinoj mami. Svoje umijeće pletenja nije ograničila na tradicionalne forme pa je, osim cekera, isplela i razne navlake za butelje te pletene tegle za cvijeće. Ideje joj dolaze spontano, a suprug joj obično izradi kalupe za ono što je zamislila.
‘Naj roka Međimurja’
Cekere je izlagala na manifestacijama kao što su MESAP i Porcijunkulovo, a njezin doprinos očuvanju tradicije prepoznat je još 2006. godine kada je od udruge Međimurske roke dobila priznanje „Naj roka Međimurja.”
Zdravstveni su je problemi prisilili da malo uspori.
– Pletenje iziskuje napor i bolno je za prste. Međutim ni to nije takav problem – najveći je problem nabaviti kvalitetno luščije. Nekad se kukuruz sadio doma baš kako bi se dobila kvalitetna komušina za cekere, a bralo se i luščilo ručno. Tako se osiguravao najkvalitetniji materijal. Danas se kvaliteta kukuruza promijenila. Zbog strojnog branja luščije je već u startu oštećeno i očerupano.”
Heklanje i zlatovez
Cekeri su bili posao, a ne užitak, no Božica je ubrzo nakon udaje pronašla nešto što ju je doista veselilo.
– Vidjela sam kako kolegica hekla i u meni se probudio strašan interes. Željela sam za svoju curicu sama isplesti kapice i haljinice, prisjeća se. Heklanje haljinica ubrzo je preraslo u heklanje stolnjaka i oltarnika za crkve.
Sve je sheme ručno crtala i prilagođavala veličini pojedinog oltara. Godinama je nakupila i velik broj shema iz knjiga i časopisa, ali ni jednu ne kopira. Prilagođava ju sa svojom vizijom pa je tako svaki njezin rad unikat. Uz stolnjake, zavjese i odjeću počela je izrađivati i jedinstveni heklani nakit.
– Volim nakit i drago mi je što sam mogla spojiti svoje dvije velike ljubavi, pojašnjava.
Podučila je i kćer za koju je nekada izrađivala kapice i haljinice. – Heklanje nas je zbližilo. Uvijek mi bude toplo oko srca kada se sjetim da sam dio svoje ljubavi prema heklanju mogla prenijeti na kćer, govori.
Na sajmovima se upoznala i s tehnikom zlatoveza.
– Zamislim cvijet i prenesem ga na platno, a zatim vezem. Kad heklam, gledam televiziju, ali zlatovez zahtijeva koncentraciju i strpljenje, pojašnjava. Ni to nije sve. Nedavno je počela i slikati. Najdraži motivi su joj pejzaži i voda. Kaže da je slika nepotpuna ako ne sadrži potok ili jezero te najveću inspiraciju pronalazi u prirodi. Najsretnija je kada slika i crta sa svojom unučicom.
Unikatni pokloni
– Kavu i čokoladu može kupiti svatko. Mene raduje kada za nekoga mogu izraditi poseban poklon kakav se ne pronalazi u dućanu. Za prijateljicu koja voli nakit izradit ću heklane naušnice, za prijatelja koji cijeni vino isplest ću ceker za butelje, a za nekoga ću zlatovezom izvesti sliku. U svaki svoj rad pretočim dio sebe, pojašnjava Božica.
I dalje čvrsto vjeruje da svatko može pronaći hobi koji će mu pomoći da zaboravi na svakodnevne brige i opusti se.
– Ručni rad me ispunjava, predstavlja bijeg od negative i odmor za mozak. U životu je važno baviti se onime što te čini sretnim, zaključuje ona.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 36444
