Maškare pretvara u čaroliju
Većina ljudi voli maškare, međutim Anamarija Molnar iz Dekanovca maškaradu je odlučila podići na sasvim novu razinu. Za svaki fašnik ručno izrađuje gotovo savršene replike filmskih kostima.
Osim kreativnosti, strpljenja i vještine, njezin rad zahtijeva i puno različitih materijala. Anamarija je tome doskočila na ekološki prihvatljiv način te za potrebe svojih kreacije reciklira staru odjeću i razne otpadne tkanine.
Neki njezini kostimi sadrže 30 godina stare haljine i 60 godina stare cipele.
Disney princeze
– To mi je u krvi. Svaka djevojčica sanja o tome da postane princeza kao iz filmova, a meni je najveća sreća kada barem jednoj djevojčici mogu sašiti kostim i taj san pretvoriti u stvarnost. Dječje oduševljenje meni je najveće veselje. Izradila sam kostime Snjeguljice, Trnoružice, Zlatokose, dobre vještice Glinde, Mame guske i Bake Mraz, a ove godine je na redu Mary Poppins.
Gospođa Lidija Vukalović dala mi je hrpe tekstilnog otpada. Bez nje ništa ne bi bilo moguće. Za detalje koristim i dijelove starih stolnjaka, spužvu i stiropor iz ambalaže kućanskih uređaja, poklon vrećice, nekada čak i vrtne potrepštine.
Čizme sam nedavno prebojila i lakirala lakom za automobile kako bih osigurala postojanost. Imam viška ludih ideja, a kad počnem raditi, sve ide samo od sebe, o svom kreativnom procesu priča Anamarija. Izradom kostima bavi se osam godina, a bavi se i heklanjem, izradom lutkica, čak je konstruirala i vlastiti plastenik za vrt.
Veza s Andrašecom
– Florijan Andrašec bio je rođak moga oca, bio je samouk i ponajprije kreativan. Vjerojatno sam ljubav prema stvaralaštvu naslijedila po toj liniji. S tatom sam još kao dijete izrađivala šešir s ružama od papirnatih maramica, to mi je baš ostalo u lijepom sjećanju, prisjeća se.
Inicijalna inspiracija za izradu kostima bio joj je karneval u Veneciji. Njezina prva kreacija bila je replika klasičnog venecijanskog kostima, a izradila ga je od vrtne paučine koju je sama obojila, izrezala i zašila u volane. Željela je imati unikatni kostim koji se ne može kupiti u dućanu, no usput je shvatila da ima žicu za izradu maski.
– Mama guska bila je najzahtjevnija. Od tila sam ručno šivala svaki volančić. Izrađivala sam je od rujna do siječnja, onda sam se odmah prebacila na Glindu. Za Glindu mi je trebalo oko mjesec dana, za Mary Poppins oko dva tjedna. Sve ovisi o tome koliko je detalja. Radim svaki dan, to me veseli i opušta. Slike kostima provjeravam na internetu kako bih bila sigurna da nisam zaboravila nijedan detalj, napominje.
Kostime je poklonila djevojčicama diljem Europe pa je tako njezina Snjeguljica završila u Švedskoj, a još jedna Glinda otišla je u Bihać. Za Božić je izradila kostim Bake Mraz koji je nosila na druženju Udruge za sindrom Down u Novom Selu Rok.
– Svi su se veselili Baki Mraz. Željela sam napraviti nešto stvarno posebno pa sam čak i periku izradila sama. Rasparala sam stari džemper i dobiveni materijal polako našivavala na kapu. Morala sam je čak i malo ošišati jer je bila preduga, smije se Anamarija.
Na fašničke veselice često ide s članovima udruge Lafra iz Turčišća, a trenutno šiva kostime za njihove najmlađe članice. Jedna djevojčica ima tri godine, a druga tek godinu i pol…
– Fašnik je važan dio naše tradicije. Ja bih rado sašila kostime za cijelo selo, samo što za to treba jako puno materijala. Trebalo bi okupiti ljude, vratiti nekadašnju složnost i osjećaj zajedništva pa da svi zajedno radimo na nekom tradicionalnom kostimu, poručuje Anamarija.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3643
