Bila je to možda ljubav na prvi pogled kad je prošle godine, tada desetogodišnji Martin Slamek iz Sivice, gledao kako majstori u susjednom dvorištu grade drvenu šupu
Odmah je, kaže, znao da je to nešto što i sam želi raditi ili barem probati. Tako je i bilo. Otišao je kod susjeda Marija i pitao trebaju li pomoć. Dobro im je došao pomoćni radnik da im doda kakav alat ili pak šarafe, što je radio mjesec dana dok su trajali radovi. Cijelo je to vrijeme pozorno promatrao što rade majstori.
– Kad je sve bilo gotovo, odlučio sam probati nešto napraviti sam. Jako mi se dopao alat s kojim rade. Nije mi bilo teško, govori nam Martin. Da je sklon raditi s rukama, pokazao je još kao vrtićarac. Njegova majka Martina otkriva nam da je uz pomoć djeda Branimira napravio kućicu od cigle koja im danas služi kao malo spremište za drvenu građu.
– Zidao sam i postavljao pločice u toj kućici. Taman smo renovirali u kuhinji pa sam skinuo pločice iz kuhinje i postavio u to malo spremište. Dosta dobro je ispalo. Mogle su biti malo ravnije, ali ok su, sa smiješkom priča Martin. Kad ima vremena, rado se primi posla, a najviše ga zanima rad s drvetom. Prvo što je izradio bio je okvir za slike.
Sve iz glave
– Napravi se okvir od tankih dasaka, provučete tri reda špage na koje se onda zakvače fotografije. Mama ima na tome fotografije. Onda sam počeo raditi klupe, stolice. Sve radim iz glave, ništa ne skiciram. Gledam koliko veliko nešto mora biti da se na tome recimo može sjediti i onda mjerim, režem, spajam. Radim od materijala koji imamo doma, ali mi puno toga kupe mama i djed, ističe mladi majstor dodajući da želi i profesionalno postati stolar.
Sada je peti razred Osnovne škole Podturen. Omiljeni predmeti su mu Matematika i Likovni, što i ne čudi s obzirom na njegove afinitete. Radi kada ima vremena, no nema ga mnogo. Škola provodi eksperimentalni program cjelodnevne nastave pa je veći dio dana u školi. Tu je i sport. Igrao je nogomet, pa košarku, a sada se opet vratio nogometu. Kad može, napravi komad namještaja, kakav ormarić ili pak stolić kakav krasi dnevni boravak Slamekovih.
– Najteže je napraviti noge za stolac jer ih treba dobro pozicionirati i pričvrstiti. Ipak, do sada se nije ništa raspalo. Čim zatopli, planiram napraviti mobilni gol. Bit će jednom dijelom pričvršćen za šupu i imat će kotače tako da se može otvoriti i zatvoriti kad mi ne treba, da ne zauzima previše mjesta, govori Martin o svojem sljedećem projektu.
Alata već ima dosta, a i kad je kakva prilika, mama, djed i baka Biserka dobro znaju koji dar ga najviše veseli, a i džeparac nerijetko troši na šarafe i alate. – Njemu je izlazak kad idemo u kakav drvni centar ili trgovinu alatima, to ga jako veseli, dodaje mama Martina koja je ponosna na Martinove rukotvorine i podupire ga u njegovom snu da postane stolar.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3643
