Iako policija provodi uspješnu kampanju "Manje oružja, manje tragedija", oružje se iznova pojavljuje među Hrvatima, čak i Međimurcima
U srcu policijskog sustava, gdje se svakodnevno odlučuje o sigurnosti građana, djeluje Ivan Homan.
Ovaj 44-godišnji policijski službenik iz Čakovca posvetio je svoj život opasnom, ali iznimno važnom poslu u Protueksplozijskoj službi pri Ravnateljstvu policije u Zagrebu.
Njegov zadatak nije samo neutralizacija eksplozivnih naprava, već i prevencija – od sigurnosnih pregleda stadiona i koncertnih dvorana do odgovora na anonimne dojave o bombama, kojih je posljednjih godina bilo u porastu, a tko bi zaboravio nedavne anonimne dojave o bombama u školama diljem Hrvatske, uključujući i ETŠ te Gimnaziju u Čakovcu.
Opasnosti koje vrebaju iz prošlosti
Jedan od najčešćih zadataka tima u kojem Homan radi jest pronalaženje i sigurno uklanjanje zaostalih eksplozivnih sredstava iz Domovinskog rata, pa čak i Drugog svjetskog rata.
Takva sredstva često se nalaze na neočekivanim mjestima – u bunarima, špiljama, podrumima, a ponekad i na krovovima zagrebačkih zgrada, gdje su ostaci eksplozivnih naprava iz napada na glavni grad 90-ih godina još uvijek prisutni.
“Spuštamo se u bunare i jame, idemo u špilje, uklanjamo eksplozivne naprave koje se danas još uvijek skrivaju na krovovima zagrebačkih zgrada”, objašnjava Homan.
Posebno su opasni takozvani “zvončići”, male eksplozivne naprave iz Domovinskog rata koje su padale iz aviona na Zagreb i do danas ostale neotkrivene.
Nažalost, njihova prisutnost može dovesti do tragedija, poput one iz 2023. kada je radnik na zagrebačkom Zrinjevcu nastradao uslijed eksplozije zaostale bombe. Kako kaže Homan, dok se Europa muči s kriminalnim skupinama i ratovima kriminalnog podzemlja, u Hrvatskoj je pitanje sigurnosti malo drugačije i u njega je gotovo uvijek uključeno zaostalo oružje iz rata.
Dobrovoljna predaja oružja – ključ sigurnosti
Kako u Hrvatskoj još uvijek postoji velik broj oružja iz Domovinskog rata, u Međimurju i drugim dijelovima zemlje provode se akcije dobrovoljne predaje oružja, a Homan ističe kako je anonimnost ključna: “Ljudi mogu predati oružje bilo kada – noću, nedjeljom, blagdanom. Bitno je da ne dolaze sami na policiju s oružjem jer ono može biti nestabilno i opasno za transport.
Policija dolazi k vama. Ne postavljamo pitanja, nema osude ili predrasuda, a na kraju predaje osobi se uručuje samo zapisnik. Važno je da ljudi ne osjećaju strah ili sram prilikom predaje, već da čine ispravno i dobro djelo. Iako se akcija dobrovoljne predaje oružja provodi stalno, moram napomenuti i to kako se oružje stalno pojavljuje. Čak i u Međimurju. Nitko ne zna koliko je zapravo oružja ostalo nakon rata. Statistike nema. Zato nije ni iznenađujuće što imamo toliko posla.”
Jedan od najupečatljivijih slučajeva u njegovoj karijeri dogodio se kada je supruga teško bolesnog muškarca iz okolice Zagreba odlučila predati oružje koje je njezin suprug godinama čuvao. Znala je da se iz bolnice više neće vratiti i odlučila je umjesto njega poduzeti ispravni korak. “Rekla nam je da dođemo u kamionu, a mi smo mislili da pretjeruje. Kada smo stigli, imali smo što za vidjeti – čovjek je čuvao cijelo skladište oružja u podrumu njihove kuće. Trebali smo cijeli dan da ga ispraznimo”, prisjeća se Homan.
Manje oružja, manje tragedija
Kampanja prikupljanja oružja u Hrvatskoj pod nazivom „Manje oružja, manje tragedija“ je preventivna kampanja koju Ministarstvo unutarnjih Republike Hrvatske poslova provodi s ciljem poticanja građana na dragovoljnu predaju ilegalnog oružja policiji i to bez sankcija.
Ujedinjeni narodi ocijenili su da je ta kampanja u Republici Hrvatskoj jedna od najuspješnijih kampanja u prikupljanju oružja u povijesti UN-a. Kampanja se u Hrvatskoj provodi od 2007. godine, a od 2007. do 2024. godine polučila je zaista zavidne rezultate.
Tako se tijekom svih tih godina sakupilo 6.914 komada zabranjenog automatskog i drugog vatrenog oružja te 348.403 komada zabranjenog rasprskavajućeg oružja. Dozvoljenog oružja (kategorija B) prikupljeno je 11.244 komada, a streljiva malo manje od 6,5 milijuna komada. Opasnog eksploziva prikupljeno je 6.399,48 kilograma (usporedbe radi, u jednu ručnu razornu bombu ide 38 grama plastičnog eksploziva).
Mir i dobro
Policija ipak ne prikuplja samo oružje. Nakon isteka zakonskog roka za mogućnost korištenja petardi za božićne i novogodišnje blagdane, policiji se mogu predati i preostala neiskorištena sredstva, a policija za pojačavanje sigurnosti i smanjivanje ozljeda provodi i operativnu akciju “Mir i dobro”.
Akcija se provodi više od 30 godina tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, kada dolazi do povećanog korištenja, ali i nezakonite uporabe pirotehničkih sredstava. Ove se godine akcija provodila od 13. prosinca 2024. do 7. siječnja 2025. godine.
Tijekom provođenja ovogodišnje akcije (2024./2025.) nije bilo smrtno stradalih osoba, a od uporabe pirotehničkih sredstava 13 je osoba zadobilo teške tjelesne ozljede, a 20 osoba je lakše ozlijeđeno. Među teško ozlijeđenim osobama nalaze se djeca mlađa od 14 godina s područja PU primorsko-goranske, PU sisačko-moslavačke, PU splitsko-dalmatinske, PU zadarske i PU zagrebačke.
Među lakše ozlijeđenim osobama nalazi se desetero djece mlađe od 14 godina, dvoje maloljetnika mlađih od 18 godina i 8 punoljetnih osoba.
U navedenom razdoblju policijski službenici izuzeli su 96 komada oružja, 5281 komada streljiva, 0,30 kg eksploziva, 10 komada eksplozivnih sredstava (bombe i dr.) i 112.621 komad pirotehničke galanterije.
Zabilježena su dva propucavanja kuća, šest propucavanja automobila i pet slučajeva propucavanja drugih objekata.
Evidentirano je 155 prekršaja i 14 kaznenih djela koja su vezana uz korištenje pirotehničkih sredstava, oružja i streljiva. Ukupno su inspektori Ravnateljstva civilne zaštite proveli 813 nadzora, njih 67 više nego u istoj ovoj akciji godinu prije.
Suradnja sa speleolozima u otkrivanju eksplozivnih sredstava
Ivan Homan je član i Speleološke udruge Međimurja, koja često surađuje s policijom u akcijama čišćenja speleoloških objekata od zaostalih eksplozivnih naprava. Homan se u speleologiju uključio 2013. godine, kada je sudjelovao u akciji čišćenja bunara u Slavoniji.
Naime, nakon rata, stanovništvo u Slavoniji rješavalo se oružja i eksplozivnih naprava tako što su ih bacali u bunare. Ivan Homan obavio je temeljnu obuku s vatrogascima na Ksaveru, no situacija na terenu je bila drugačija od obuke:
“Takvi su uvjeti iznimno teški i nepredvidivi. Talozi zemlje, smeća i lišća mogu sakriti eksplozivne naprave, a svaki pokret mora biti pažljivo isplaniran. U bunarima je situacija još teža zbog otrovnih plinova, nikad ne znaš što te čeka. U špiljama i jamama smo znali nalaziti i ljudske ostatke”, objašnjava. Želio se potom dodatno educirati i na internetu je pronašao Iliju Juraka i SUM.
“Prošao sam obveznu speleološku školu koja mi je, zapravo, još više pomogla u poslu. U jamama je situacija drugačija nego u bunarima. Dubine su nepregledne. Posao čišćenja jama od eksplozivnih naprava traži fizičku i psihičku spremu. Ti sam moraš znati jesi li za to ili nisi, odnosno možeš li se spustiti u jamu u kojoj ne vidiš ništa, a u kojoj mogu vrebati druge opasnosti i u kojoj se potencijalno ne možeš sakriti od eksplozije.”
Stalna borba protiv eksplozivnih prijetnji
Uz svakodnevne terenske zadatke, Homan i njegov tim odgovorni su i za procjenu kemijsko-biološko-radioloških prijetnji, koje Europska unija smatra jednim od najvećih sigurnosnih izazova budućnosti. Unatoč svim opasnostima, Ivan Homan ne sumnja u važnost svog posla.
“Posla ima puno, ali ako time možemo zaštititi živote i osigurati mir, vrijedi svakog trenutka provedenog na terenu.”
Njegova priča svjedočanstvo je hrabrosti, stručnosti i neumorne posvećenosti zaštiti građana Hrvatske. Dok se mnogi suočavaju s posljedicama prošlosti, Ivan Homan i njegov tim rade na tome da budućnost bude sigurnija.
