Bila je nedjelja, 2. veljače, kod nas oko 1 u noći, a u Bankgoku 7 sati ujutro
Mladi Strahoninčanin, svjetski putnik Marin Bogdanić u tajlandskoj prijestolnici razmišljao je kako iskoristiti slobodan dan između dviju turističkih ruta koje vodi.
Prva je bila u Vijetnamu i Kambodži, a druga je u Tajlandu.
– Ma idem malo na rijeku Kwai, vidjeti taj most! – vrtjelo mu se u glavi. Rečeno – učinjeno. Sjeo je na vlak na stanici Thonburi i krenuo u smjeru tajlandsko-mjanmarske granice.
E sad, mlađi čitatelj možda neće znati o čemu pričamo, ali starija garda dobro zna. Most na rijeci Kwai je svjetski fenomen, nešto kao ćuprija na Drini u regionalnim okvirima. Proslavljen je istoimenim ratnim filmom iz 1957. godine koji je ovjenčan sa sedam Oskara.
Sporovozno, za nekih pet sati, Marin se dokotrljao do grada Kanchanaburija. Zakoračio je u rijeku Kwai pred mostom i dobio fotografiju za sva vremena. Nije bilo nikakve džungle, kao u filmskom klasiku…
– Džungle nema, pored je poprilično veliko mjesto. Možda je bila džungla prije 80 godina – smije se kad mu kažemo da ovo ne liči na filmski set.
Fikcija ili istina?
No, ionako je film fikcija, ali osmišljena na temelju stvarne priče. Japanci su tijekom Drugoga svjetskog rata gradili prugu koja će, preko užasnog terena, spajati Burmu i Sijam (Mjanmar i Tajland).
Radna snaga bili su ratni zarobljenici. Trasa je nazvana “željeznicom smrti”, život je tijekom gradnje izgubilo oko 100 tisuća vojnika – radnika.
– Ovo je originalni željezni most koji su gradili zarobljenici za vrijeme japanske okupacije. No, postojao je još jedan drveni, kao iz filma. On se nalazio stotinjak metara nizvodno te je srušen. Imali su dva, jer su ovaj čelični saveznici više bombardirali. Čelični pak su tajlandske vlasti obnovile 1946. godine – ispričao nam je Marin.
Na kraju krajeva, dodaje, film je sniman na Šri Lanki, a ne u Tajlandu! Stoga ovo uopće nije filmski set, već povijest. A na Šri Lanki su, za potrebe snimanja, sagradili isti takav most.
– Čak su pri gradnji koristili slonove. Kako nije bilo montaže, morali su sve savršeno tempirati, i prelazak vlaka i stvarno bombardiranje – kaže.
Nije mu ni Šri Lanka nepoznanica, tamo je bio nedavno. Inače je magistar geografije i košarkaški sudac. U Tajlandu usput prolazi i školu kuhanja – tko bude imao sreće, kušat će kad se vrati kući.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3642
