Biljana je sasvim obična osoba koja voli biti aktivna, a naročito u prirodi
Odrasla je u Kotoribi, a životni put ju je doveo u Prelog gdje živi već 20 godina. Njezin je poziv farmacija. To je ono što radi već preko dvadeset godina i u čemu uživa. Osim toga ona je puno više. Saznajte u nastavku na koje se je životne korake odvažila.
„Volim saslušati pacijenta, dati mu savjet i preporučiti pripravak iz ljekarne za koji u tom trenutku smatram da će pomoći pacijentu. Najveća nagrada je kad ti se čovjek vrati i kaže: “Magistra pomogli ste mi!
“Moja jednako velika ljubav je i podučavanje tako da u Srednjoj školi Čakovec predajem stručni predmet farmakologiju od ove godine. To nije prvo iskustvo podučavanja, predavala sam i farmaceutskim tehničarima u Medicinskoj školi u Varaždinu šest godina. Volim prenositi znanje i potaknuti mlade da zavole ovo zanimanje. Uz sve to volim biti aktivna i obožavam biti u prirodi”, otkriva nam Biljana.
PREDSTAVLJANJE KNJIGE
Iako nije planirala napisati knjigu, to se ipak dogodilo. Na sam taj pothvat inspiriralo ju je hodanje od 800 km. Upoznajući stranu zemlju zapravo se vratila sebi i osluškivala svoje unutarnje ja.
„Camino je tu odigrao ulogu. Knjiga nije planirana. Na kraj pameti mi nije bilo da na Caminu pišem knjigu, a ni po povratku s Camina. Na Camino sam išla isključivo hodati i prohodati tih 800 km, dobiti spoznaje i saznati što je zapravo bitno u životu. Vjerujte, u zoni komfora to ne možemo saznati. To se spoznaje kad izađeš iz zone komfora, a Camino je upravo to: izlazak iz zone komfora, vraćanje prirodi i slušanje unutarnjeg ja. Svoju knjigu, baš iz tog razloga jer nije planirana, a plod je inspiracije koja je došla već prvog dana Camina, volim nazivati darom koji sam dobila na Caminu, priznaje nam.“
RAZUMIJEVANJE ŠEFA ZA ODLAZAK NA CAMINO
Biljana je napustila sigurnost ljekarne, uzela ruksak i uputila se na 29-dnevno hodanje po francuskoj ruti Puta sv. Jakoba do španjolskoga grada Santiago de Compostela što nije nimalo lagan zahvat. Ono najvažnije za takav pothvat zasigurno je i odobrenje šefa koji je bio velikodušan.
„Odlazak na Camino je bila dugogodišnja želja mene kao hodača jer od 2009. godine hodam rekreativno. Svakom hodaču bi to bio izazov. U početku se ta želja činila nezamislivom za ostvariti, ali kad si zadate cilj i u tome ustrajete, ne može da se želja ne ostvari, a naročito ako i šefa zainteresirate za svoj odlazak na Camino pa vam on omogući četiri tjedna godišnjeg u komadu da odradite cijeli Camino, a ne da se iduće godine vraćate gdje ste stali. Ovako se često Camino odrađuje, po dionicama ako nemaš veći broj tjedana godišnjeg na raspolaganju. Ja sam dobila i peti tjedan od svog šefa da se odmorim po povratku s Camina. Jako velikodušno i prijateljski od njega, otvoreno će Biljana.“
CAMINO KAO POZIV
Najpopularnije hodočašće na svijetu mnogima je promijenilo život: ima nešto posebno u hodanju stotinama kilometara. Biljana nam je opisala tu posebnost.
„Nekome je nezamislivo i možda besmisleno da hoda 800 km negdje po Španjolskoj. I bila su takva pitanja prije odlaska. Zašto toliko kilometara, zašto Španjolska, je li to avantura ili hodočašće, bježanje od sebe ili dolaženje k sebi. Moj odgovor je samo jedan.
Meni je Camino bio poziv. Upoznaš puno ljudi, ali i sebe. Upoznaš bol, moć boli i kroz bol svoju snagu. Upoznaš drukčije ljude, drukčije običaje i naučiš voljeti svoje porijeklo, svoj jezik, svoju domovinu. Kad te kiša više puta “opere” po putu i kad ti se preko noći majica ne stigne osušiti, shvatiš da je primarno biti suh, a ne ulickan u majici po zadnjoj modi. Svašta te Camino nauči; radovati se kao malo dijete, biti iskren prema samom sebi, biti strpljiv, uporan i najvažnije zahvalan, priznaje.“
VAŽNOST TRENIRANJA
Odlazak na ovakvu rutu zahtijeva aktivnost u svakodnevici. Kondiciju je Biljana stjecala postepeno, no brinula je napose o svojim zglobovima.
„Hodala sam minimalno 4 puta tjedno po 10 km, nekad i više, ali tu je još jedna zamka osim kondicije. Svi samo mislimo da li ćemo imati kondiciju za hodanje svaki dan od 25 do 30 km, a ne razmišljamo o našim zglobovima i njihovom stanju. Zglobove treba isto pripremiti, obnoviti, “nahraniti” kolagenom, glukozaminom da mogu izdržati i to barem pola godine ranije krenuti u obnovu. Barem sam ih ja pripremala na taj način i nisam na Caminu imala problema ni s koljenima ni s kukovima, a bilo je hodača i hodača po putu sa steznicima za koljeno. Pripremala sam se malo i trčeći. Znala sam si dva do tri kilometra upotpuniti trčanjem i to je bilo to, s osmijehom će.“
INSPIRACIJA U SVAKODNEVICI
Iako nije pisac, ali možda je na dobrom putu da postane jer nije prestala pisati po povratku s Camina. Otkrila nam je i svojeg omiljenog pisca .
„Morat ću vas razočarati. Ova knjiga je prvi veći tekst nakon zadaćnice iz hrvatskog u srednjoj školi. Sada me inspiriraju sitnice, spoznaje koje dođu s godinama, a i one dobivene na Caminu, priznaje nam.“
„Inspiriraju me jednostavne stvari i jednostavni ljudi, jednostavno ponašanje, životne situacije koje snađu čovjeka kao recimo bolest člana obitelji. Počnem pisati pa se raspišem. Ponekad me inspirira jedno, a tekstom izrazim nešto drugo. Zapisujem identično kao na Caminu, u moje bilješke u viber. Ruka, zapravo prst je brži na tipkovnici, nego s penkalom u ruci. Uglavnom pišem.“
„Što se tiče pisca koji me inspirira baš svakom svojom knjigom to je Paulo Coelho. Zanimljivo, sve osim njegovog Hodočašća. Tu knjigu dugo nisam razumjela, ali prije odlaska na svoj Camino zadala sam samoj sebi zadatak da je moram dovršiti. Kad sam je dovršila Coelhov Camino, znala sam da sam zrela za odlazak na svoj Camino.“
PREPORUKA ZA SVE LJUDE
Biljana nas sve svojoj odvažnošću ohrabruje da i mi krenemo na ovakav životni hod.
„Puno je razloga, a jedan od važnijih je da će se na Caminu riješiti straha da ne mogu, da nisu dovoljni dobri, dovoljno pametni, dovoljno bogati i jedini u nečemu. Kad stignu pred katedralu u Santiago dokazat će si da su uspjeli i da mogu, da su najispunjeniji ljudi na svijetu, a sve ostalo će biti i ostati manje važno. Osim toga Camino hrani tijelo mladim i razigranim duhom, izvlači iskreni smijeh iz tebe, a kroz suze i izgužvane mokre maramice koje se raspadaju u ruci baca svu ogorčenost i tugu . Nije li ovo dovoljno? Buen Camino dragi ljudi i bez straha!“
