POZNATI KNJIŽEVNIK

VIŠESTRUKO NAGRAĐIVANI MEĐIMURSKI KNJIŽEVNIK Kristian Novak: Za ‘Slučaj’ sam osjećao posebnu vrstu odgovornosti!

Kristiana Novaka, književnika koji je Međimurje izveo na nacionalnu književnu scenu, ne treba posebno predstavljati

Iako je rođen u Njemačkoj, nekoliko godina proveo je u Vrhovljanu u kojem je živio do odlaska na studij.

Za roman „Slučaj vlastite pogibelji”, koji je izašao 2023. godine, lani je dobio u kratko vrijeme čak tri nagrade – „Meša Selimović”, „Ksaver Šandor Gjalski” (drugi put) i nagradu „Fric” – dobivši ranije i nagradu „Vladimir Nazor”.

Intrigira i činjenica da je roman zasnovan na stvarnom događaju bliskom međimurskoj publici. Naime, 21. siječnja navršava se 12 godina otkako je međimurski policijski službenik Dino Molnar, koji je upozoravao na korupciju u policijskim redovima, pronađen mrtav pod sumnjivim okolnostima.

Ovaj je slučaj poslužio kao inspiracija za Novakov „Slučaj”, među ostalim i zato da se ga ne zaboravi.

Sve od sebe

– Radi se o romanu koji je drukčiji od ostalih, morao je biti. Bio sam vrlo blizu stvarnom događaju i stvarnim ljudima, to je posebna vrsta odgovornosti u odnosu na fikciju koja je udaljenija od stvarnosti. Znao sam da će to razočarati dio moje vjerne publike, ali nisam kalkulirao.

Ta je priča važna i morala je van. Ionako postoje čitatelji koji smatraju da nakon “Črne matere” nisam trebao napisati ništa, oni koji misle da jedino „Ciganin” valja, a i oni koji misle da je sve što napišem promašaj. Ta je spoznaja oslobađajuća, moram reći. Svede te na to da pišeš ono što ti je doista važno – objašnjava Novak dodajući da ga je „tema sama odabrala”.

– Jednostavno me duboko pogodila ta sudbina i nemoć obične hrvatske obitelji. I nisam se u tome godinama vidio kao netko tko će pokušati ispraviti stvar za njih, ali je ipak postalo čudno što tu priču prepričavam prijateljima, obitelji, pa i studentima. Na kraju sam si rekao:

„Ajde, nemoj si više lagati. To će biti tvoja sljedeća priča, daj sve od sebe” – navodi spisatelj, inače pročelnik Odsjeka za germanistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zanimalo nas je kako izgleda njegov stvaralački proces, uključuje li velike količine kave, nervozno hodanje po kući ili što drugo.

Žaželio se dosade

– Jedna kava dnevno je moj limit i mora biti ranije ujutro, inače ne mogu zaspati do dva u noći. Kad me uhvati panika jer dulje vrijeme nisam radio na nečemu što nije dnevno odrađivanje posla, ako sam zapostavio istraživački dio svog posla ili pak pisanje, dižem se rano ujutro jer onda znam da primjerice od pola pet do pola osam imam mir.

Kad svemu pribrojim još i troje male djece, moram priznati da me povremeno hvata panika. To je već dulje vrijeme preživljavanje, ali što da se radi. Samo se moram prisiliti da barem jedan dio dana posvetim nečemu što nije gašenje nekoga trenutnog požara, nego je važan projekt u smislu istraživanja i pisanja.

Kad to uspijem, manje sam frustriran i bolji čovjek. Zaželio sam se dosade, zaboravio sam kako to izgleda – ističe Kristian čiji su romani adaptirani i za izvođenje na pozornici te su i u scenskom obliku doživjeli velik uspjeh.

Na pitanje kako doživljava prilagodbe svojih djela Novak odgovara da vjerno prenošenje iz medija u medij ne mora uvijek biti dobro za adaptaciju.

– Netko je rekao da je svaka adaptacija izdaja pa kad je izdaja, neka bude slatka. Hoću reći da od adaptacije zapravo očekujem hrabrost da se u toj priči ode dalje, da se selektira materijal, da se stvari drukčije postave. Pokazalo se u slučaju mojih adaptacija da je upravo to pravi recept – naglašava. Što se dobivenih nagrada tiče, nekadašnji viceprvak Europe u karateu ističe da u književnosti stvari ne funkcioniraju kao u sportu.

– Tu ne možeš skoro pa egzaktno pripremiti svoje tijelo da u danom trenutku bude kompetitivno u točno određenoj disciplini. Književnost se ne da mjeriti tako i zato u procesu pisanja ne razmišljam o validaciji. Naravno, kad dođe, dobro dođe. A osobito mi je to važno za ovu knjigu kojom sam riskirao toliko, i to na više razina – kaže.

„Sutra bih se preselio!”

Pitali smo ga i za intrigantni lik Profe iz „Slučaja vlastite pogibelji”, jedan od središnjih likova toga romana, za koji navodi da mu je jako prirastao srcu.

– Zaljubljivao sam se u nju dok sam ju pisao. A imamo i neke karakterne sličnosti. Međutim, ne bih rekao da sam imao nekoga konkretnoga pred očima. Više je to bio kolaž koji sam skupio slušajući što se događa po školama i zbornicama. Tako da, i je i nije stvarna – napominje književnik kojega smo upitali i za planove u budućnosti.

– Trenutačno pokušavam doći do zraka od svih administrativnih dužnosti i nastave, moram „zbombati” nekoliko znanstvenih tekstova u dosta agresivnom roku pa će novo pisanje malo pričekati. I dobro da je tako, moram malo doći k sebi od svega što se događalo posljednjih godinu dana.

Stvarno sam zahvalan na svemu što mi se dogodilo sa „Slučajem”, ali sam i pošteno iscrpljen. Zato ne dogovaram više nova gostovanja, a i neka već ugovorena sam morao otkazati – objašnjava Novak. Dodaje i da je za vlastiti ukus premalo u Međimurju.

– Ja bih se sutra preselio da je samo do mene. Sada već duže živim u Zagrebu, nego što sam živio u Međimurju, ali nikad mi nije prestalo nedostajati. Djeca sada imaju svoje mreže prijatelja, aktivnosti, pa sam još o-ho-ho godina vezan za grad – zaključuje Novak.

*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3639

Iz naše mreže
Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije