Tko ga nije čuo, onda je sigurno za njega čuo. Marko Žerjav poznati je čakovečki gitarist, već godinama kao izvođač prisutan na brojnim događanjima koja uljepšava svojim virtuoznim muziciranjem
Osim toga, Žerjav je tijekom godina svoja glazbena znanja i ljubav prema gitari prenio na generacije mladih glazbenika radeći kao profesor savjetnik u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec.
Uz sve to pronalazi vremena za još jednu strast, a to je sport, plivanje. Toj se aktivnosti u posljednje vrijeme vrlo predano posvećuje pa ne izostaju ni rezultati i priznanja. Nije mu to prvi doticaj sa sportom, u osnovnoj se školi bavio košarkom.
– Moram reći da smo bili odlična ekipa. Oduvijek sam bio sportskog duha, odgovarale su mi fizičke aktivnosti. S obzirom na to da sam pohađao dvije srednje škole, gimnaziju i glazbenu školu, nije više bilo vremena za sve i sport je tu nažalost „izvisio“. Za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji, u sklopu nastave Tjelesnog, imali smo plivanje. Tada mi je to bila najgroznija aktivnost. Bilo mi je užasno naporno i nikako nisam volio plivati.
Krajem 2012. godine zdravstveni su me problemi natjerali na ponovno bavljenje sportom, a intuicija me vodila plivanju. Ispočetka sam se mučio, imao lošu tehniku, slabu kondiciju, no bio sam uporan, gledao plivačke videe na youtubeu, polako ispravljao tehniku i disanje, plivao sve brže i lakše te sam se u vodi počeo osjećati vrlo ugodno plivajuću duže dionice. Redovitost i upornost se isplatila. Nakon nekoga vremena postao sam ovisan o plivanju.
Stignete li se posvetiti treningu, imate li trenera?
– Stručna pomoć je uvijek dobrodošla, pa i u plivanju. Gotovo svaki dan sam na bazenu, u pravilu pet do sedam dana. Sat vremena treninga mi je nekakva „norma“.
Do prije godinu i pol dana trenirao sam sam, uglavnom plivajući dužinske treninge, oko tri tisuće metara u nešto manje od sat vremena. Tada sam odlučio angažirati mladog trenera plivanja, kineziologa Luku Dodleka s kojim odradim trening tjedno, a ostale treninge odrađujem sam.
Uz Luku su moji treninzi postali raznovrsniji. Dosta radimo na tehnici, disanju, ali i na intervalnim treninzima, brzini i izdržljivosti. Kako u drugim sportovima, tako i u plivanju postoji bezbroj detalja na koje treba obratiti pažnju i vježbati ih. Najviše volim ljeto i plivanje na našim prekrasnim vanjskim bazenima. Ali i na moru…
Sudjelujete na plivačkim natjecanjima. Koliko su zahtjevna takva natjecanja?
– Plivanje u moru se dosta razlikuje od plivanja u bazenu. Najveći problem su valovi i orijentacija. Na dnu bazena imate liniju od tamnih pločica i plivate savršeno ravno. Na moru misliš da plivaš ravno, ali kad zaviriš u aplikaciju i vidiš „liniju“, shvatiš da si dosta vrludao. Na svoj prvi plivački maraton odvažio sam se 2021. i to odmah na najduži od svih koje sam kasnije plivao. Blaženi oni koji ne znaju, ha-ha!
Plivački maraton Preko – Zadar dugačak je 4.600 metara, a te godine plivalo je oko 200 plivača, što rekreativaca poput mene, što profesionalaca. Posebnost toga maratona je što ste si dužni osigurati pratnju brodice koja plovi pokraj vas cijelim putem. Ne smijete se odmarati, hvatati za brodicu, ona je tu samo za slučaj mogućih problema ili da vam netko baci flašicu vode da isperete usta i popijete koju kap neslane vode. Na većini maratona to nije potrebno. Godinu nakon toga plivao sam ponovo taj isti maraton. 2023. plivao sam maraton na otoku Visu, 2.200 metara, i maraton Šilo – Crikvenica 3.500 metara.
U Crikvenici je jedna žena nažalost preminula nekoliko stotina metara prije cilja odbivši ući u službeni brod koji je plovio na kraju kolone maratonaca. Ove sam godine odlučio obići i neke nove destinacije pa sam tako plivao 1. plivački maraton oko Pelješkog mosta na kojem je sudjelovala i naša poznata daljinska plivačica Dina Levačić, Zeleno jezero pokraj Imotskog, maraton na otoku Silbi, 1. plivački maraton u Podstrani, jednu kraću utrku od 1.500 metara na otoku Sestrunju te ponovio Viški plivački maraton.
Što se tiče zahtjevnosti, ukoliko ste fizički spremni, nije veliki problem, ali nakon zviždaljke koja označava start, proradi kompetitivnost i ne možete plivati tek toliko da otplivate. Trudim se maksimalno na svakom maratonu i iz toga razloga su svi teški. Pitanje je samo je li bonaca ili je more uzburkano i bacaka vas na sve strane. A tu su, naravno, i drugi plivači koji vas ometaju, pogotovo na početku maratona kada je gužva i kada se linija nije još razvukla. A i „kurenti“, morske struje, značajan su ometajući element.
Koji je bio Vaš najbolji rezultat i je li vam to važno?
– Znam za koliko vremena mogu preplivati određenu dionicu i tu nema puno iznenađenja. A plasman ovisi o konkurenciji, o ljudima koji dođu na određeni maraton. Ja sam rekreativac i ne mogu se mjeriti s profesionalcima i njihovim vremenima. Osim toga, to su ljudi više nego duplo mlađi od mene koji treniraju odmalena.
Mene veseli svaki rezultat i nikako mi on nije primaran. Ali lagao bih kada bih rekao da nije lijepo biti na postolju i staviti medalju oko vrata. Ove godine na postolju sam bio pet puta. Bilo je natjecanje Pelješki most na kojem sam osvojio prvo mjesto u kategoriji muškarci 40 – 49 godina, Zeleno jezero, na kojem sam u svojoj kategoriji ostvario treće mjesto, drugo u Podstrani u svojoj kategoriji, na Silbi isto drugo mjesto u svojoj kategoriji. Svaki maraton je lijep na svoj način, zaista ne bih mogao izdvojiti jedan od njih.
O svakom maratonu mogli biste napisati nekoliko stranica. Upoznajem nova mjesta, ljude, družimo se nakon plivanja i prepričavamo svoje dojmove. Lijepo si je na početku ljeta zacrtati neke ciljeve i onda ih jednog po jednog ostvarivati. Želja mi je jednoga dana otplivati maraton od 10 kilometara, u Omišu ili na Hvaru.
Imate li dovoljno vremena za sve što ta aktivnost podrazumijeva?
– Ne mogu bez plivanja, a za ono bez čega ne možeš, uvijek nađeš vremena. Najteže mi padaju pauziranja uslijed ozljede ili kakve bolesti. To mi je važno i kao rekreacija i kao relaksacija. Jedno je fizičko zdravlje, a drugo je ispušni ventil za stres i jedan oblik meditacije. To je vrijeme kada barem na sat vremena nema mobitela ni ostalih distrakcija. Samo zvuk vode i „glajdanje“ kroz nju.
Ima li mjesta i vremena uz tolike obveze za nastupe, muziciranje?
– Davno sam odlučio da neću živjeti isključivo život koncertnog gitarista, vježbati gitaru i pripremati solističke koncerte. Nastupam uglavnom lokalno i to me zadovoljava. Tako se mogu posvetiti svim ostalim aspektima života, prije svega obitelji, poslu, aranžiranju, sviranju, ali i plivanju. Mislim da je jako važno u životu pronaći dobru ravnotežu između onoga što od vas traže drugi i onoga što je vama važno.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3638
