Bosiljka Križnik najdugovječnija je djelatnica Doma, a uskoro će slaviti i rođendan!
Svoj 62. rođendan Bosiljka Križnik proslavit će uskoro, 18. siječnja, i to kao najdugovječnija zaposlenica Doma za starije i nemoćne osobe u Čakovcu. U Domu radi čak 45 godina, a zaposlila se već sa 17, prije njegovog svečanog otvorenja 29. studenog 1979. godine.
Zajedno s kolegicama, 6. studenog te godine ušla je u zgradu kako bi ju očistila i pripremila za dolazak korisnika. Danas obavlja poslove pomoćnog radnika u kuhinji i posluživanja obroka. Prošle je godine, za 45. obljetnicu Doma, Bosiljka primila i posebnu nagradu za svoj neumoran rad i vjernost Domu te njegovim korisnicima.
Radom kroz život
Bosiljka je rodni Strahoninec zbog ljubavi zamijenila Kuršancom, gdje danas živi sa suprugom i jednom starom bijelom perzijskom mačkom. Svi koji je poznaju znaju da je predana svom poslu i izuzetno energična. Njezine kolegice iz kuhinje je opisuju kao najstariju, ali i najbržu radnicu u Domu, a Bosiljka za sebe ponosno kaže: “Dok mogu, ja ću raditi!”
Iako je njezin posao zahtjevan, naglašava da nije toliko bitna fizička snaga koliko broj koraka koji se svakodnevno napravi. Pohvalno je to što i na slobodne dane Bosiljka često dolazi u Dom kako bi pomogla – pere prozore, čisti restoran – svojom voljom, kaže. “Moj organizam je valjda naučen na rad. Jednostavno me nešto vuče da stalno nešto radim,” objašnjava Bosiljka.
Snaga i ljubav prema poslu
Bosiljka je baka dvjema unukama, 15-godišnjakinji i 8-godišnjakinji, a kroz svoj dugogodišnji radni vijek stvorila je brojne uspomene. Prisjeća se događaja kada su joj korisnici Doma, dirnuti činjenicom što joj je ukraden bicikl, prikupili novac i kupili novi. I taj bicikl je, nažalost, bio ukraden, a treći je sama nabavila.
„Toliko je ljudi prošlo kroz Dom, ne znam ni broj. No ljudi me ‘imaju radi’, ali i ja njih. Oni su stari ljudi i zahvalni su jako na toploj riječi, maloj usluzi od srca – njima su sitnice takvo veselje. To me raduje i volim im pomagati. Volim to što radim, osjećam se dobro dok mogu dolaziti ovdje. Što bih doma radila? Tu provodim vrijeme s ljudima, razgovaram s njima, pomažem im,” kaže Bosiljka, no ipak priznaje da nije uvijek lako.
Najteže joj pada kada umre netko od korisnika. S vremenom je naučila nositi se s gubitkom ljudi koje viđa svaki dan, a na koje se iznova brzo veže. “Život te nauči da ideš dalje. S vremenom čovjek očvrsne. Ni mene nije život mazio – rano sam ostala bez oca i brata, zatim bez majke i šogora… ali treba raditi i gledati naprijed”, pozitivno nastavlja najstarija i najdugovječnija djelatnica Doma.
Pogled u budućnost
Iako je zdravlje dobro služi, Bosiljka priznaje da polako razmišlja o životu nakon Doma. Planira odlazak u mirovinu iduće godine, no ni tada neće odmarati. “Kada sam na odmoru, i dalje moram raditi, čistiti, brinuti se za kućanstvo. No kada dođem u mirovinu, nabavit ću si i malenog psa za šetnje,” otkriva kroz osmijeh.
Za mlade koji se danas ulaze na tržište rada, a možda razmišljaju i o radu u Domu, ima jasan savjet: “Puno je posla, ali ako volite raditi, sve se može.”
Neumornoj Bosiljki Križnik želimo još puno zdravlja i sretnih trenutaka provedenih na radnom mjestu!