Đuro Kolac uvijek gleda naprijed u životu
Prvi ovogodišnji sajam u Čakovcu bio je pun kupaca, usprkos smanjenoj ponudi. Nekih trgovaca nije bilo, s obzirom na sezonalnost njihovih proizvoda, no jedan trgovac i na kiši i na jakom suncu ustraje i dolazi na Sajmište svake srijede – to je Đuro Kolac, “kak količ”, iz Palinovca.
Gospodin od 71 godine iza sebe ima zavidnu karijeru, imao je vlastitu građevinsku tvrtku u Austriji, no u mirovini ipak ne može mirovati. Već se niz godina bavi uzgojem starinskih sorti voćaka, kako kaže, onih koje su bile popularne prije 100 ili 150 godina. “Uzgajam i prodajem sadnice čiji se plodovi koriste samo za jelo”, kaže Đuro, ali i naglašava kako bi svatko, posebno mladi, trebali imati doma vrt s voćkama: “Onda bi bili najbogatiji na svijetu.”
Uz voćke, Đuro i prodaje razne alate za vrt i slobodno vrijeme (čitaj: sječu drva u šumi), a cjenkanje mu nije strano. “Na sajmu se cjenka i to je tako. Nekada prodam i ispod cijene, a kada vidim da netko stvarno nema novaca, onda ‘dam i zabadav’”, kaže Đuro. Jedino žali što njegov vrt i posao više neće nitko moći preuzeti: “Moja kći je već 23 godine u Londonu, a sin je 9 godina u Berlinu. Oni se više nikada neće vratiti.”
No ne treba očajavati, Đuro gleda naprijed: “Ja sam optimist, i to veliki. Naučen sam gledati naprijed, ni lijevo ni desno. Da svi ljudi tako gledaju, svi bismo bili savršeni i imali bismo savršeno društvo. Vidite, važno je biti sretan ostvarenim u životu, biti pošten i ne vrijeđati.”
I zaista, Đuro se drži svoje životne filozofije, što se pak najviše vidjelo u njegovom osmijehu kada je pričao o svome unuku Jacobu. “Za Božić sam dobio najljepši poklon. Vidio sam unuka Jacoba, koji sada ima tri godine. Došli su nas posjetiti. A najviše me obradovalo što je prije Božića dobio hrvatsko državljanstvo. Neopisivo smo bili veseli, on je sada engleski Hrvat!”, sretno je uzviknuo Đuro, no već je sljedeći kupac zvao – treba nešto i prodati.
