Ivanka je vrsna kuharica koja je već 20 godina zaljubljena u pripremanje raznovrsne hrane. Iako je rodom iz Pušćina, danas živi u Nedelišću, no ti je ne sprječava u njezinom angažmanu u UZ Pušćine
I dok drži u ruci međimursku zlevanku koju je ispekla, govori nam kako je upravo taj kolač onaj kojega najviše vole pojesti ljudi iz ovoga kraja.
Ljubav prema kuhanja
Ivanka kuha samostalno od kad je snaha, no kulinarsku vještinu stekla je još u svojoj obitelji. Njezina obitelj nije suviše izbirljiva pa tako vole pojesti gotovo sve što Ivanka pripremi, iako imaju neke svoje favorite. Svaki dan kuha kao što i svakodnevno radi kućanske poslove, sada kada je u mirovini.
„Variva vole svi, a kći mi naročito voli pileće bijelo meso. U obitelji je na prvom mjestu od deserta dizani kolač i nezaobilazne kremšnite, priznaje nam.“
Pošto Ivaka radi veliki vrt, ne izostaje joj dobre sirovine koju može upotrijebiti i preraditi u nešto svojega domaćega pa tako sama kuha ajvar. Najviše joj uspijevaju rog paprika i paradajz.
„Ove sam godine pripremala ajvar od 14 kg paprike. U prvoj turi sam radila ajvar od 7 kg paprike i 3 kg patliđana uz malo ulja. To se kuha dva sata. Ajvar jedemo svakodnevno uz gotovo svu hranu tako da to potrošimo kroz godinu, otkiva nam.“
Ručni rad i kreativnost
Kao i većini članica, Udruga je mjesto susreta, druženja i izmjene iskustva. Brojna su događanja u kojima sudjeluje tijekom čitave godine, no Ivanka najviše uživa u onome što izrađuju njene marljive ruke.
„Naročito volim dekupaž na drvu i na staklu. Uvijek nastojim koristiti salvete s motivima cvijeća. Ono što izradim volim poklanjati ljudima do kojih mi je stalo i koji su mi srcu dragi. Udruga mi je sve: druženje, ručni rad, radionice. To je moj život, s osmjehom će Ivanka.“
Čežnja za udomljavanjem
Ivaka je poznata i po tome što je udomila prekrasnu Evu i psa Seidija. Briga za dobrobit djece, koja je ujedno i temeljna dužnost pojedinca, Ivanki je promijenila cjelokupni smisao života.
„Psa Seidija sam udomila iz čakovečkog azila. Počeo je lajati tek nakon dva mjeseca pa smo jako sretni zbog toga što se je konačno oslobodio i osigurao.“ Osobito je ponosna na svoju kći Evu koja je studentica. Eva joj je zahvalna za sve što je za nju učinila.
Kroz posvojenje Ivanka se ostvarila i kao majka i to preporuča i drugima jer je to najveće ispunjenje čovjeka. „Povezanost u posvojenju je velika i ne možete se baviti tim pozivom ako nemate srca i veliku ljubav koju možete pružiti tom djetetu, otvoreno će Ivanka.“
Također, kroz posvojenje Ivanka je ostvarila i ispunila svoju najdublju čežnju, a kroz Udrugu izražava se kreativno kroz ručni rad.
Primjer je umirovljene žene koja unatoč teškoj bolesti radi i brine i o dobrobiti ljudi ali i svoje obitelji. Uvijek je tu za poslužiti i pripremiti poneki tradicionalni međimurski kolač.
