Nisam u to vrijeme imala percepciju da će se stvari razvijati u tom smjeru
Rano sam počela kuhati, išla sam u prvi razred srednje škole, mama je radila, a mi smo doma imali nepokretnu osobu tako da je trebalo nešto skuhati. Nije mi uopće bilo teško. S vremenom, ako te nešto zanima, onda želiš znati još i više, želiš nešto naučiti. Važna je volja i ljubav prema tome, ništa drugo, govori nam profesionalna kuharica Jelena Horvat Ovčar iz Strahoninca otkrivajući kako je otkrila i prepoznala svoju ljubav prema kuhanju. Dodaje da joj priprema jela svih vrsta i oblika nikada nije bila problem. Nema gdje nije radila, od restorana, menzi, slastičarnice.
– Kuhali smo i po tisuću obroka za studente. To je jako lijepo. Imate četiri, pet jelovnika, to se lijepo podijeli koliko čega će se kuhati, linija je složena i to ide, otkriva nam. Sklona je domaćim jelima, no to ne znači da se ne okuša u nečemu novome. Voli eksperimentirati u kuhinji, no to naravno ovisi o mogućnostima i prilikama.
– Puno radim, recimo grupe, svadbe pa se nema baš puno vremena za isprobavanje nečega novoga. To bi trebalo raditi u restoranu a la carte. To mi je lijepo raditi i drago mi je dok su ljudi zadovoljni, dok dobiješ potvrdu, lijepu riječ, to je poticajno, dodaje Jelena koja osim na poslu kuha i doma i to svakodnevno.
Priznaje da rado udovoljava ukućanima koji sugeriraju što bi da im se skuha. Najčešće su to njima poznata, domaća jela, od variva, krumpira, meso u raznim umacima. I kad su slastice u pitanju, ništa joj nije ni strano ni neostvarivo, a i tu rado udovoljava željama.
– Interesira me i jedno i drugo, i pečenje kolača i kuhanje i podjednako mi dobro ide oboje. Ponosna sam kad napravim nešto novo. Ako me pitati što je teže, mislim da je možda malo zahtjevnije kuhanje jer ima više pripreme, ali i u svemu je važna dobra organizacija i onda je puno lakše, kaže nam ova iskusna kuharica koja osim u kuhanju uživa i u jelu.
– Volim sve, volim sve i probati, nova jela, začine, priznaje.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3635
