Janja Varga (41) iz Čakovca je dizajnerica interijera po struci. Voli kuhati, no priznaje, koliko god to voli, kuha i peče prilično rijetko
– Često nemam vremena, a nemam uvijek ni kome kuhati. Za mene samu mi se ne isplati pripremati neka komplicirana i posebna jela svaki dan. Obično tijekom vikenda i kada su djeca kod kuće, onda je tu uvijek nešto svježe i toplo te se kuha redovito, no kada ih nema, ručak mi osigura mama, kazala je Janja koju neki poznaju i kao predsjednicu udruge Žene poduzetnice Međimurja.
– Ne stignem jer osim redovnog posla u jednoj maloj informatičkoj tvrtki u Šenkovcu, tu su razne dodatne obaveze što oko udruge, što privatno, objasnila je naša sugovornica koja iako nije u kuhinji svaki dan za štednjakom po par sati, kada kuha, kuha s puno ljubavi i s pažnjom prema detaljima. – Volim, kako se to kaže, znati što jedem, da nije sve samo industrijski i strano, pa uvijek radim domaću tjesteninu poput širokih rezanaca, mlinaca i ribanjke, a obožavam i začine koje, kao i voće, povrće, pirovo brašno i slične namirnice nabavljam kod domaćih proizvođača, prijatelja i obitelji. Nije problem nabaviti domaće ako želiš i trebaš, naglasila je.
Po mirisu se okus poznaje
Uz domaću tjesteninu obavezno idu i umaci koje sama miješa uz pomoć raznih začina i povrća.
– Djeca vole pojesti sve što pripremim, a na meniju ima svega. Od raznih pečenja i variva do jela s prhkim tijestom i svakakvih pita. Prati se godišnje doba i spremaju sezonske namirnice pa i ovom prilikom pripremam mnogima poznati kiš loren na moj način. To je zapravo tradicionalna francuska pita koja je dobila naziv po francuskoj pokrajini Lorraine, a sastoji se od prhkog testa i nadjeva u koji se može staviti svašta pa zato kažem da je na moj način.
Pripremam je s onim što se nađe u hladnjaku pa je ovom prilikom to poriluk, iako može ići i tikvica i drugo povrće, ovisno o razdoblju godine, objasnila je Janja kojoj je teško objasniti neki recept i točno ga diktirati da se zapiše jer kuha „od oka“. Nekada je uzgajala i svoje aromatično bilje pa ne čudi što joj je osjetilo
mirisa najjači adut kada kuha. Nešto možda neće uvijek kušati u procesu kuhanja, no obavezno pomiriše jer tako odredi koji začin još treba dodati i što još nedostaje da okus bude odličan.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3623
