Za njega bi se moglo reći da je pisac s bogatim iskustvom
Branimir Vurušić iza sebe ima već sedam objavljenih knjiga, a rukopise je intenzivno počeo prikupljati 2018. godine, netom prije nego što je kao liječnik, internist nefrolog, otišao u mirovinu. Piše o sebi, svom djetinjstvu, sjećanjima, a pisao je i stručne i znanstvene radove. Nova zbirka pjesama „Smilje i suhozidi” posebno je izdanje. Naime, osim na latiničnom pismu, objavljeno je i na glagoljici.
– Uglata glagoljica mi je jedno od najljepših pisama. Ona nema puno oblika. Učio sam jU sam, nije problem, a onda sam i počeo skupljati literaturu, kaže nam autor. Dodaje da je član Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba koje se među ostalim bavi promicanjem toga pisma. Nova zbirka već naslovom otkriva o čemu autor piše, i o smilju i o suhozidu, zapravo o svom djetinjstvu i sjećanjima.
– Rodom sam iz Trogira i knjiga je posvećena mom djetinjstvu. Tu postoji ta likovna simbolika pisma i slaganja suhozida. Svaki kamen koji se postavi kad se radi suhozid je konačan, tako je i pisanje konačno. Kad napišem pjesmu, ona mi izgleda najbliže nekakvoj vizualizaciji fonetskog suhozida, otkriva Vurušić. Smatra da njegove pjesme nisu recitativne, a još manje deklarativne i da ih je najbolje čitati kad je čovjek sam sa sobom. Ništa ne smije biti između čitatelja i pjesme.
– Postoji asocijativna pjesma koju je lako pročitati. Cilj mi je izazvati asocijaciju. U ovim stihovima nema interpunkcije, svatko čita u svom ritmu pa si tumači pjesmu na svoj način i to mi se sviđa, dodaje autor koji i pisanjem čuva svoja sjećanja.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3631