Umirovljena servirka Ljiljana Trupković iz Strahoninca, koja je radni vijek provela u vrtićkoj kuhinji, i danas je posvećena kuhanju koje je zavoljela već s oko 12 godina promatrajući svoju mamu Anu
– Najprije sam naučila ispeći jaja, dok sam bila sama doma, pa griz, pa razne saftove s tjesteninom i tako je počelo. Kad je mama pripremala neko složenije jelo, uvijek bi me pozvala da naučim. U početku me to nije baš previše zanimalo, ali s vremenom sam zavoljela kuhati te peći kolače, otkriva Ljiljana. Sjeća se dobro što je mama rado kuhala, pretežno domaću hranu, često krumpir na razne načine, kiseli, kalapajsani, dinstani. Prva naučena jela te vrste bila su dinstano zelje, krumpir i čurke.
– Bila sam baš ponosna na sebe. Ne sjećam se baš svojeg prvog kolača, ali nekad su se pretežno pekli biskviti. Pečeni biskvit prerezao bi se u sredini, napunio domaćim pekmezom i to je bilo to. Slatko, ukusno.
– Danas kuham redovito, svaki dan. Znam pitati supruga Stjepana kaj budemo sutra kuhali, a on mi veli kaj god očem jer voli jesti sve, osim dinstanog zelja. Onda si premislim kaj sam kuhala jučer, prekjučer pa se opet sjetim nečega. Volim i isprobati nešto novo što obično pronađem na internetu. Nešto egzotičnija jela preferira sin Andrija koji također jako fino kuha, otkriva aktivna umirovljenica koja je i članica Podružnice umirovljenika Strahoninec. Svoja ukusna jela rado priprema i za prijatelje.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3628
