Danas obilježavamo Dan posvojenja, poseban datum koji stavlja naglasak na važnost obitelji, ljubavi i podrške koju posvajanje donosi u živote djece i posvojitelja
Kolege iz 24sata donijele su niz inspirativnih priča žena koje su dobile novu priliku za sretniji život. Jedna od tih priča je i 21-godišnje djevojke Maje Ignac, koja je svoje prve godine provela u Međimurju, a kasnije pronašla dom i podršku u svojoj novoj obitelji.
Maja se prisjeća kako su joj nove obiteljske prilike promijenile život iz temelja.
Majina priča
– Nas šestero djece država je trebala ranije izuzeti iz obitelji jer smo živjeli u nehumanim uvjetima. U jednom krevetu spavalo je nas šestero djece, a u drugom roditelji. Stalno smo bili gladni i žedni, pa smo bili primorani prositi novac za hranu, krasti kruh u dućanu ili kod susjede – započinje mučnu priču Maja, koja je 11 godina živjela u romskom naselju u Međimurju.
Najgore od svega je bilo to što bi otac negdje zapio i ono malo novaca što smo imali, a kad bi se vratio nasrnuo bi na mamu i mene. Te batine su bile konstantne – prepričava Maja koja je glad i nasilje trpjela do jednog jutra kad je na njihova vrata pokucala policija.
– Bilo je oko šest ujutro prije 10 godina. Dvojica policajaca pokucala su nam na vrata, navirila sam se van i u dvorištu vidjela još policije i socijalne radnike. Napokon su nas odveli. Četvero braće smjestili su u jedan auto, a brata Mladena i mene u drugi i odveli udomiteljskoj obitelji Hoblaj za koju smo znali jer je naš najstariji brat već bio tamo udomljen. Dolazio bi vikendima doma i prepričavao kako mu je tamo i bila mi je želja da dođem k njima – govori nam Maja, kojoj se želja i ispunila.
– Sjećam se kad smo prvi put kročili u kuću Hoblajevih. Teta Marina ponudila nas je keksima, mlijekom i sve nam je bilo čudno. Od ljudi, do prostora. Jedna od udomljenih djevojčica pozvala me u sobu, onda sam vidjela i svoj krevet koji do tad nisam imala. Nakon svega me teta cijelu oprala, uredila i obukla u prekrasnu lepršavu haljinicu bijele boje. Kasnije smo radili kolače i pizzu koju je Mladen htio… – priča s radošću djevojka prekrasnog osmijeha i ne propušta priliku da zahvali bračnom paru Hoblaj kroz čiju je kuću prošlo 30-ak djece.
– Naučili su me hrvatskom jeziku, dobila sam priliku da se obrazujem, zaposlena sam, voljena i znam što znači voljeti. Zapravo, ja sam slobodna. Muči me činjenica da toliko djece odrasta u strašnim uvjetima, pogotovo romske nacionalnost – zaključila je Maja koju ne smeta što nije posvojena, već udomljena, jer kako kaže, kod Hoblajevih je kao da si posvojen. piše 24 sata.
