"Zlevka iz zemlenog protvana ima bolji okus i sočnija je nego kad se peče u plehu, koji suši tijesto," otkriva Marija
Mariju Pufek, vrijednu i aktivnu članicu Udruge žena Macinec, sreli smo na Danima zahvalnosti u Nedelišću.
Tom prilikom predstavila je svoju zlevku, tradicionalni kolač izrađen od kukuruznog brašna, koji je ove godine bio tema proslave jesenskih plodova, tradicije i domaćih delicija. Ono što njezinu zlevku čini posebnom nije samo bogat okus, već i način na koji je pripremljena. Marija je svoju zlevku pripremila u zemljanom protvanu koji ima veliku sentimentalnu vrijednost. “Taj je protvan naslijeđen od moje bake, star je više od 100 godina. Kad god ga koristim, osjećam kao da spajam prošlost s današnjicom“, objašnjava Marija.
“Zlevka iz zemlenog protvana ima poseban okus”
Marija ističe kako se okus kolača iz zemljanog protvana ne može usporediti s onim koji nastaje pečenjem u metalnim posudama. “Pleh jako suši tijesto, dok zemljana tepsija zadrži sočnost i daje zlevki bogatiji, tradicionalni okus“, dodaje. Takav je način pripreme nešto što se prenosi generacijama, a Marija se trudi očuvati tu tradiciju živom i među mlađima. Sama izrada zlevke za nju nije samo kuhanje već i podsjetnik na prošla vremena i jednostavniji način života, kada je ovo bio jedan od glavnih obroka mnogih obitelji.
Zlevka – hrana za težake i sjećanje na stare dane
Prisjećajući se djetinjstva i mladosti, Marija nam je otkrila kako je zlevka nekad bila „težačka hrana“. Bila je to jednostavna, ali hranjiva hrana kojom su se seljaci i težaci opskrbljivali prije nego što bi krenuli na rad u polje. “U Črečanu, našem selu, postojala je pečnica ugrađena u zid. U toj smo pećnici pekli jednostavne zlevke, ali i dizane kolače. Sjećam se kako su se uz zlevku često jeli kuruzni i pšenični žganci te se pila bijela kava, poznata kao divka,” prisjeća se Marija, dodajući kako su takvi obroci bili dio svakodnevice.
Aktivna u zajednici, čak i u mirovini
Iako je danas u mirovini, Marija je i dalje aktivna članica svoje zajednice, a posebno u Udruzi žena Macinec, gdje već više od 20 godina pomaže na raznim manifestacijama. Njezina se pomoć posebno cijeni kad je riječ o pečenju kolača, jer je poznato da njezini kolači nose dašak tradicije i domaćeg okusa. „Za sebe ne pečem često kolače, budući da živim sama, ali kad god treba za manifestacije ili okupljanja, uvijek sam spremna pomoći,“ priča nam. Kada kuha za sebe, izbjegava samo ono što joj zdravstveno ne odgovara, poput paprike i krastavaca, ali sve ostalo rado priprema. Voće uzima iz vlastitog dvorišta, jer, kako kaže, nema boljeg od domaćeg.
Ljubav prema životinjama
Dane koje provodi sama Marija ispunjava ljubavlju prema životinjama, koje su njezini tihi, ali vjerni prijatelji. Njezin pas Nero, zatim mačke i kokoši koje svakodnevno hrani i njeguje, donose joj mir i radost. “Ljubiteljica sam životinja, a oni mi krate dane sada kad živim sama“, priznaje nam sa smiješkom. Čak i u svakodnevnim zadacima na selu, kao što je branje kukuruza, nalazi zadovoljstvo, opisujući to kao svoju rekreaciju.
Tradicija, priroda i domaće namirnice
Kao istinska ljubiteljica domaće hrane, Marija pazi na svaki detalj prilikom pripreme svojih specijaliteta. Za ovu je zlevku, koju je ponosno pokazala na sajmu, koristila domaće vrhnje. „Potegnula sam čak do Krištanovca da nabavim najbolje moguće vrhnje. Znala sam da će upravo taj detalj dodatno obogatiti okus zlevke“, dodaje Marija, izrazivši nadu da će njezina zlevka i ove godine dobiti zaslužene pohvale.
Marija je istinski primjer marljive i samozatajne žene, koja kroz svoj rad i ljubav prema tradiciji obogaćuje zajednicu u kojoj živi. Prijateljice iz Udruge žena Macinec kažu da je na nju uvijek mogu računati, te da svojom prisutnošću donosi dašak starinskog duha i iskrene topline, čineći svako druženje i manifestaciju boljom.
