Rahela Mikec iz Štrigove otvorila nam je vrata svoje radionice i otkrila nam odakle dolazi inspiracija za prelijepu keramiku
U Štrigovi, u potkrovlju obiteljske kuće nalazi se mali atelje u kojem se stvaraju prelijepi predmeti od keramike.
Rahela Mikec, osim što je teologinja i vjeroučiteljica, izrađuje uporabnu i dekorativnu keramiku koja oduševljava i nadahnjuje.
Kreativnost od djetinjstva
“Četvero djece nas je u obitelji i svi smo od malena bili kreativni, bilo u glazbi, umjetnosti ili nečemu drugome. Roditelji su nam omogućili slobodu da krenemo svatko svojim putem. Od malena me zanimala keramika i nekada potrebni materijali nisu bili lako dostupni kao danas pa bih reciklirala što bih mogla i našla. Nakon osnovne škole upisala sam Likovnu umjetnost i dizajn u Gospodarskoj školi Čakovec te sam se opredijelila u smjer Dizajner keramike.
Bio je to za mene prirodni izbor”, ispričala nam je Rahela svoje početke. Budući da ju je teologija također zanimala, završila je i filozofsko-teološki studij te stekla zvanje magistra teologije. Već 14 godina predaje kao vjeroučiteljica u školi u Svetom Jurju na Bregu.
Rad s učenicima
No nakon fakulteta postojala je pauza od devet godina u kojoj nije stvarala, ali pomagala je učenicima da svoje ideje i kreativnost izraze keramikom.
“Počela sam ponovno stvarati 2019. godine, a otvorila sam i domaću radinost. No u školi ne predajem samo vjeronauk, već i vodim radionice keramičkog modeliranja kao izvannastavnu aktivnost. Učenicima nije teško što ostaju duže u školi, vole to. Vole se družiti i vole taj princip rada. Prodaju svoje radove na štandu kako bi mogli zaraditi za potrebni materijal i tu uče cijeniti svoj rad. Vide cijenu materijala, cijene svoje vrijeme i svoj trud. Usvajaju radne navike, ali i smisao za ljepotu.
Također uče biti strpljivi jer za stvaranje je potrebno vrijeme. Današnja djeca imaju sve manje strpljivosti jer je sve dostupno jednim klikom. Na tim je radionicama puno odgojnih momenata”, ispričala nam je Rahela te nadodala kako je jedan od učenika iz njezine prve generacije bio upravo Lovro Pergar – poznati (i jedini) međimurski lončar.
Unikati bez strojeva i kalupa
O svome radu i tematici Rahela kaže kako joj je teško ograničiti slobodu. Pravilni oblici su joj strani, a više voli reljefe. U njezinom radu do izražaja dolazi i religiozna tematika, poput raspela, anđela i svetog Jeronima. Jedan od Rahelinih većih umjetničkih projekata bila je izrada procesijskoga raspela za crkvu u Štrigovi: “Svaki moj rad je ručni rad i unikat. Nema kalupa, nema strojeva.
To su samo moje ideje i ruke. Škola i rad s učenicima je jedan moj način izražavanja i stvaranja, dok je keramika drugi. Prema svome sam radu uvijek kritična i nakon što nešto završim smatram da bih to mogla i bolje napraviti. Imam stalnu potrebu za usavršavanjem, no jednom moraš stati u tome procesu i reći: To je to!”.
Inspiracija na svakom koraku
Inspiraciju za svoju keramiku vidi u svemu. “Bog je najveći umjetnik. Inspiraciju vidim u oblicima, prirodi, ovom dijelu Međimurja u kojem živim. U teologiji to nazivamo ‘naravna objava’ – otkrivanje najvećeg umjetnika u njegovoj umjetnosti. Često me pitaju učenici kako da spoje i kombiniraju boje. Ja im kažem da pogledaju u prirodu kako su tamo boje kombinirane.
Za mene je izazov kako spojiti vlastiti kraj iz kojeg dolazim s umjetničkim izražajem, da bude lijepo, elegantno. Zapravo se ne zatvaram pred inspiracijom i imam više izvora, od prirode do Pinteresta. Cijelo okruženje u kojem jesmo i živimo može biti inspiracija”, zaključila je Rahela.