Gljivari ove jeseni mogu imati razloga za zadovoljstvo
O sezoni smo porazgovarali s 36-godišnjim Gordanom Tratnjakom iz Novog Sela Rok, iskusnim i vrsnim poznavateljem gljiva i članom Gljivarskog društva Smrčak koji je već gostovao na našim stranicama. Tratnjak kaže da je sezona ove godine počela rano.
– Nikad ranije nismo brali smrčke. Prijašnjih godina bismo počinjali u ovo vrijeme, ove godine smo završili. Nakon toga tijekom proljeća i ranog ljeta, kada bi trebalo biti puno vrganja, njih skoro pa nije ni bilo. No jesen se itekako odužila jer su u prvoj polovici rujna bile obilne kiše i sad ubiremo plodove toga. Nikad više vrganja nije bilo i to po cijeloj Hrvatskoj. To traje i dalje jer kiše idealno padaju svakih pet do sedam dana između kojih je više ili manje toplo. Tako da će sezona još potrajati, a vrganjima se pridružuju i sve ostale jesenske gljive, sunčanice, velike puhare, rujnice i puze, odnosno popularni kljukači kako ih mi Međimurci zovemo.
Mislim da će ova jesen biti rekordna po broju gljiva pa će i netko tko prvi put kroči u šumu, bez problema pronaći i ubrati nekoliko kilograma vrganja, zadovoljno konstatira naš sugovornik. Tratnjak gljive ne bere samo u Međimurju. Bio je na terenu kod Ozlja, Ogulina, na više lokacija u Gorskom kotaru kao i na Moslavačkoj gori. Poznaje više od 300 vrsta gljiva, a kušao je oko 150 vrsta.
Determinacija uživo
Upozorava da je determinacija gljiva najsigurnija uživo, premda se neke vrste mogu determinirati i putem fotografija, ako su kvalitetne i ukoliko je gljiva snimljena iz više kutova.
-Najbolje se educirati u šumi kombinacijom tuđeg i vlastitog iskustva, a kasnije to podebljati knjigama. Pri samome branju česta je dvojba rezati ili zavrnuti i izvaditi gljivu. Postoje pobornici i jedne i druge varijante, no istraživanja su pokazala da je to sasvim svejedno. Najvažnije je brati ih u košare ili propusne vrećice (najbolje platnene) kako bi gljive bile na zraku i ujedno ispuštale spore. Tako se doprinosi i širenju staništa gljiva. Zabluda je i da gljive rastu odmah poslije kiše.
Ako je sušno, vrganjima treba oko dva tjedna da izrastu. Neke gljive će se pojaviti nakon pet ili šest dana, one najsitnije, dok će pojedinima trebati i više. Zabluda je i da gljiva ima samo ujesen. Češće ćete početkom ljeta pronaći više vrganja nego ujesen. Gljiva ima svih mjeseci u godini, jedino najmanje u siječnju i veljači. To se odnosi samo na kontinentalni dio Hrvatske. Nisu zanimljivi samo vrganji. Postoji mnoštvo jednako ukusnih gljiva, a manje je poznato i da se pomoću gljiva liječe neke teške bolesti.
Ujedno, gljive služe za reciklažu. Da ih nema, naš bi planet bio velika nakupina neraspadnutih ostataka drveća i mrtve materije. Gljive su i jedan od rijetkih organizama pomoću kojih se razgrađuje plastika i nafta, a već godinama se na svjetski poznatom institutu John Hopkins istražuju magične gljive kao potencijalni lijek za psihičke poteškoće. Da sam ranije otkrio cijeli taj svijet, vjerojatno bih i studirao nešto srodno, otkriva Tratnjak, po struci inače ekonomist. Iako je službeni broj mnogo veći, udruga Smrčak trenutno okuplja 60 aktivnih članova. Pitamo ima li i mladih.
– Zanimanje mladih za gljive nije malo, no uz sve ostale obaveze, najčešće nisu u mogućnosti prisustvovati sastancima. Vidim da odlaze s prijateljima u gljivarenja, samo su to uža društva. Najčešće se ide u berbu vrganja, a rjeđe sunčanica ili smrčaka. Kada radimo izložbe, primjećujem jednu zanimljivost. Vidim da je kod svih dobnih skupina zainteresiranost za gljive velika, ali tu dolazimo do problema ubrzanog načina života i manjka vremena da bi se sa sigurnošću naučila još poneka jestiva vrsta gljiva, napominje.
Rapsodija okusa
Neizbježno je i pitanje koje vrste gljiva osobno preferira.
– Crne trube i vrganji jer su jako aromatični, a svatko bi trebao probati i smrčak, rujnicu i tartufe zbog njihovog jedinstvenog okusa kao i kostanjevčice i lisičke radi konzistentnosti i mogućnosti da ih se pripremi na mnogo načina. Bukovače su najbolje pohane isto kao i sunčanice koje koristim i kao podlogu za pizzu, umjesto tijesta. Lisičarke, rujnice i smrčke volim na roštilju, uz minimalno začina i tek nešto masnoće. Prosenjake je najlakše pripremiti uz češnjak, sol, papar i maslac, no ja ih najradije ukiselim. Posebna je priča gljivarski kotlić s pet do deset vrsta.
Za to treba oko šest sati pripreme, ne računajući branje i čišćenje gljiva. No nagrada je vrhunska. Rapsodija okusa koja će rijetko koga ostaviti ravnodušnim. Gljivarstvo je odlično jer i ako ne pronađete ništa, ipak ste se razgibali i udahnuli čisti zrak. A ako je potraga uspješna, u rukama vam je vrhunska hrana koja se najčešće nigdje ne može kupiti. Najbolje od svega je što ima gljiva koje se nedvojbeno mogu razlučiti od otrovnica i možete naučiti samo te, bez puno truda, poručuje.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3625
