Što svaki autist želi da znate o njemu...
Ovaj dnevnik prenosi misli i iskustva iz perspektive osobe s autizmom, ali kroz priče ispričane od strane nekoga tko mu je blizak. Svaka priča nudit će uvid u svakodnevne trenutke i osjećaje, pomažući čitateljima da razumiju kako autizam oblikuje doživljaj svijeta. Cilj ovih zapisa je senzibilizirati javnost, približiti svakodnevne doživljaje i osjećaje te otvoriti vrata u svijet koji mnogima ostaje nevidljiv. Kroz putovanja, slike i trenutke mira, autor pokušava približiti jedinstven način na koji osobe s autizmom doživljavaju svijet oko sebe.
UPOZNAVANJE (nastavak)
Pozdrav svima! Ovdje V, onaj sam iz Dnevnka jednog autista. Često me zapazite i u svakodmevnim situacijama, hodam brzo, spretno zaobilazim prepreke, u ruci obično imam neku svoju alatku. Sa sobom uvijek imam knjigu (nosi je obično moja mama) sa sličicama za sporazumijevanje. Možda vas u hodu i lagano dodirnem po leđima ili vas okrznem u pokretu. A ako ste čelavi i sjedite u kafiću možda vas potapšam po tjemenu. Ako vas ne gledam to ne znači da vas ne vidim.
PALČIĆ
Na ovaj svijet sam došao carskim rezom, u žurbi prije termina i bio sam mali, jako mali. Palčić. Mama me hranila preko bočice. U prve dvije godine imao sam dvije operacije, a poslije toga sam bio zdrav zdravcat. Prohodao sam, možda i potrčao, sa 10. mjeseci starosti, odnosno mladosti. Moja B (baka) kaže da od tada neprestano hodam. Mislim da je to čisto normalno jer po noći spavam. Mi smo velika obitelj i vesela družina. Imam više djedova i više baka (njih najviše!), tetke, strica, ujaka, bratiće, sestrične… Stvarno sam bogat.
NEŠTO NIJE U REDU
Ali moja M (mama) je bila zabrinuta i tjeskobna (a koja mama to nije?) jer “nešto nije u redu s djetetom” (a to sam ja). Te malo guče, ne priča, nema slogova, nema praćenja pogledom, jednostavno neobičan je. Tad su uslijedili eksperimenti s iznenadnim glasnim povicima iza mojih leđa, sa svake strane, sprijeda. Znači dijete (a to sam ja) dobro čuje! Ali nešto ipak nije u redu. Ne odaziva se na ime! AUTIZAM. Dijagnoza bez doktora. Mamina, istinita, ubojita, neumoljiva, šokantna.
MURID
I sve bi bilo beskrajno tužno i bespomoćno da nema smijeha, golicanja, šetnji po parkovima, plivanja, muzike, igraonica i zagrljaja i MURID-a, svakako MURID-a. Moj drugi dom. Šareno, toplo, gostoljubivo, igračke i oblaci putuju plavim nebom i slikaju se kroz velika okna. Tete i mi dečki se odlično razumijemo. Imamo u grupi jednu djevojčicu. To je moja prva simpatija. Podigao sam je (ima puno više kila od mene) i kratko nosio. I nismo pali.
