Vozeći se Slakovcem opazili smo mještanina kako stoji na visokim ljestvama i orezuje čemprese
Snažan list, čvrst raskorak, prepoznatljiva frizura “fudbalerka” – nema druge, to može biti jedino poznati Škija.
– Jednom godišnje ukrasim čemprese pa se onda divim kako su lijepi – kazao nam je kad smo zastali dobro raspoloženi poduzetnik Ivan Senčar zvani Škija.
Tek su mu 64 godine i vodi aktivan, zdrav život. Ne može zamisliti dan bez trčanja. Igrač je veterana Nogometnog kluba Slakovec. Uz to veliki je zaljubljenik u prirodu, a na srcu mu je očuvanje Globetke kao oaze mira, ali i gradnja šetnica kroz nju.
– U petak sam odigrao svih 90 minuta protiv Jedinstva u Gornjem Mihaljevcu. Gdje je kraj? Nema ga, igrat ću dok god budem mogao! – kaže.
Doznali smo i otkud mu nadimak Škija. Ukoliko ste pomislili da to ima neke veze s pomalo ozloglašenim hercegovačkim duhanom, potpuno ste u pravu. Ali ne na taj način…
– S 15 godina sam igrao i za juniorsku reprezentaciju Međimurja. Bio sam centarhalf, oštar i borben. I tako su me nazvali Škija, zbog usporedbe s Hercegovcem, reprezentativcem Josipom Katalinskim Škijom – odao nam je Ivan Senčar.
Danas se više ne barata terminom centarhalf te je Ivan Senčar sada stoper, još uvijek britki veteranski stoper. A ono su bila druga vremena nogometne romantike, kad je Katalinski u 350 utakmica za sarajevski Željezničar, kao posljednji igrač obrane, zabio 100 golova! Forma je prolazna, škija je vječna…
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3621