U svom vrtu uređenom starom ciglom i crijepom ne koristi nikakve otrove
U pitoresknom zelenom Jalšovcu, na padini podno brijega Vušivčaka, u zelenoj oazi mira živi Tanja Žganec. Ona je voditeljica proizvodnje odjeće u socijalnoj zadrugi Humana Nova. A kad stigne kući s posla, prvo što pogleda je divan maleni vrt u koji je uložila mnogo ljubavi, ali i kreativnosti.
Posjetili smo ju kišne srijede, 21. kolovoza. Nadvili su se tmurni oblaci, ali između dva pljuska koji su dobro došli nakon silnih vrućina uspjela nam je pokazati vrt za koji brine. Prije svega, istaknula je materijale koje je upotrijebila pri njegovu uređenju.
– Uz vrt sam napravila stazu od stare cigle. Isto tako, gredice sam ogradila starim crijepom. Ne pitajte gdje sam sve to pronašla, iskopala i kako sam sve dovezla. Čitav mi je auto bio crven. Ali kad si nešto zamislim onda to i napravim. Malala sam si cijelu kuću, crtala po zidovima, renovirala cijelu kuhinju… samo treba imati ljubavi – kazala nam je Tanja Žganec.
Srne harače
Vrt je ujedno ograđen mrežama, kaže da bi inače srne sve pojele. A u njemu je sve što treba u vrtu biti – rajčica, paprika, tikvice, krastavci, mahune, mrkva, celer, peršin i brojno začinsko bilje. Zanimljivo, kod nje smo u ovo doba godine na otvorenom vidjeli zdrave vriježe krastavca, zeleni list i plodove koji tek niču. Drugdje su se krastavci davno posušili…
– Čak i nisam toliko zalijevala ove godine, povremeno tek paradajz i krastavce. Na jesen malo prekopam, dodam domaći kompost i kupim kvalitetni humus. Sve to potom malo premiješam. Obavezno kad sadim paradajz i papriku dodajem mljevene ljuske jajeta i granule konjskoga gnoja – priča nam Tanja Žganec. Uspjela je tako ispod tvrdog gornjeg sloja dugo dugo zadržati vlažnost zemlje.
Krastavci se elegantno uspinju, a kako je stizala peronospora trgala je svaki zaraženi list. Kaže kako se ne smiju zasaditi pregusto. Prva tri zaliska koji dolje izbiju odreže kako bi biljka imala zraka. Slično važi i za rajčicu čije sadnice sama uzgaja.
– U ovom vrtu nema ni grama otrova. Čak ni sode i mlijeka, odlučila sam da ne budem ničime špricala – kazala nam je.
U tom trenu, nevjerojatno, na dlanove joj je sletio čudesni leptir lastin rep. Zovu ga i kraljevski leptir, krila su mu poput slikarskog platna. Lastin rep je vrlo osjetljiv na kemijsko onečišćenje, opisuju ga. Nedostatak lastinog repa, a i ostalih leptira, stoga govori mnogo o nekom području. Isto tako njegova pojava govori još i više!
Zadrhtala
U tim trenucima naša sugovornica je dirnuta zadrhtala. Ali ne zbog toga što je lastin rep potvrdio da ne koristi otrove u vrtu…
– Imam jednu staru fotografiju iz 2005. godine na kojoj je isti takav lastin lep sletio na dlan moje pokojne majke. Preminula je trinaest mjeseci kasnije, dirnulo me ovo. Kad sam ga primila prošli su mi trnci – kazala je.
Leptiri su u mitologiji često povezivani s ljudskom dušom. A lastin rep u svom latinskom nazivu krije ime Mahaona iz grčke mitologije, čudesnog liječnika i kirurga, sina boga liječništva Asklepija.
Kako god bilo, mitologiju na stranu, razgovor smo kad je krenuo novi pljusak nastavili pod tendom, pred kućom koju okružuje zelenilo. Kazala nam je kako je konačno shvatila da joj je u životu dobro!
– Nikad mi nije bilo tako lijepo. Sinovi Renato i Denis su odrasli i svaki je na svojemu. Podržavaju me u svemu i ja njih, jako sam ponosna na njih. Imam svoj posao i imam svoj mir kod kuće. I dok je zdravlja bit će mi super – zaključila je Tanja Žganec, sve gledajući neće li odnekud opet iznenada dolepršati mistični lastin rep.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3620
