Svi su u obitelji svjetskog prvaka Roka Farkaša bili sportaši, ali upravo je baka Marika bila atletičarka
Te večeri u domu Farkaševih u Nedelišću bilo je napeto. Svi su se okupili, njihov Roko skače u finalu svjetskog prvenstva za juniore na drugom kraju globusa, u Limi!
Snašli su se i nekako uspjeli osigurati prijenos natjecanja, strastveno ga bodreći baš kao da ih čuje. Počele su serije i jedan je natjecatelj nadskočio Roka. Bili su to još skokovi u dalj ispod osam metara.
– Ma ne brinite ništa, Roko to ima! – smirivala je situaciju baka Marija Kušter – Marika. Vjerovala je u svog unuka. I Roko nije razočarao baku, najponosniju baku na svijetu.
Zaletio se i skočio nevjerojatnih 8,17 metara, osvojio zlato, dok je srebro osvojio skok od 7,93 metara. Nevjerojatno, kaže da ga je ponijela atmosfera te ga je “povukao” adrenalin.
Ostalo je povijest, ovih dana svi su se željeli “pošminkati” s njim, organizirani su dočeci i prijemi. A Roko kao Roko, jedva je čekao da vidi baku Mariku. Kaže da je ona sigurno bila najsretnija…
Dočekala ga je već na aerodromu, svi su došli, a nekoliko dana kasnije mi smo ga posjetili u Nedelišću. Kod kuće nije bilo nikoga, osim bake, koja se baš došetala “po vrtima”.
Onako usput
– Moj Roko, moje zlato! – ponosno ga je zagrlila. Tad nam je otkrila svoju davnu želju. Datira iz vremena kad je Roko još bio beba
– Tada sam si već mislila kako bih bila sretna da jednoga dana postane sportaš, po mogućnosti atletičar, i da ga gledam na televiziji – kaže baka Marika, dok Roko smjerno klima glavom i smješka se na bakine riječi.
Danas je ta “beba” visoka 1,93 metara. Atletičar je bez premca u svom uzrastu u Hrvatskoj. Juniorski je rekorder države u skoku u dalj i višeboju, čak i seniorski u utrkama na 200 metara. Ako pribrojimo i mlađe uzraste, ima 23 državna rekorda.
Širok je raspon njegovih mogućnosti, a prvenstveno je desetobojac. Gotovo smiješno zvuči podatak da je na svjetsko u Limu otišao kao skakač u dalj onako usput jer je bio spriječen nastupiti kao desetobojac.
– Iskreno, nimalo se nisam nadao zlatu. Kako se dojmovi smiruju, počinjem shvaćati koji je ovo doseg. Bili smo spremni za dobar skok, to sigurno, ali možda za broncu. Izgleda da je jedino trener Patrik Koščak znao za što sam sposoban, on me vidi na treningu – priča nam što je prethodilo natjecanju. Dosad je njegov najduži skok bio 7,72 metara!
‘Načet’ ozljedama
A zašto nije nastupio u svojoj glavnoj disciplini, desetoboju? Zbog ozljeda. Na početku sezone napukla su mu dva kralješka. Na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je student druge godine, prilikom skoka u vis ozlijedio je kralježnicu zbog pretanke strunjače.
Brzo se oporavio i još s bolovima srušio prastari seniorski rekord države na 200 metara. Potom je došao nastup u Budimpešti. Slijedila je nova ozljeda, dislocirao je rame skačući u dalj.
Rame je važno za mnoge discipline i višeboj u Limi je otpao. Trener i on vozeći kući odmah su odlučili da će stoga skakati u dalj. Ali to u glavnom gradu Perua nije bio skok, već let…
Inače, Roko je iz sportske obitelji. Otac Radovan bio je nogometaš, majka Radmila rukometašica, brat Fabijan rukometaš. No to smo već znali, ali toga dana otkrili smo još nešto, pravu istinu. Baka Marija Kušter, baka Marika, bila je atletičarka, skakala je u dalj!
– Joj, istina je, ali nemojte sad nešto posebno to isticati, pa to je bilo u osmom razredu – gotovo sramežljivo kaže ona. Uspjeli smo ipak izvući iz nje da je, pod vodstvom profesora tjelesnog Franje Kolmana, došla do četvrtog mjesta na državnom školskom natjecanju u Zagrebu. I onda neka netko ospori izreku “krv nije voda”.
Pokoji savjet
Kad smo već to otkrili, pitamo Roka daje li baka, koja inače voli i prati sve sportove, i pokoji atletski savjet.
– Baka sve zna! – smije se on.
Pitamo isto i nju. Malo se nećka, kaže to je sasvim njeno mišljenje, ali evo: “Po mojemu, možda bi bilo bolje da ima jači zalet, onda bi i odskok bio nešto jači…”
– No moj pravi savjet je neka samo bude uporan i skroman – dodaje baka. Tu nema greške, jer upornost i skromnost bi mu mogla biti srednja imena.
– Desetoboj ostaje moja glavna disciplina. Nadam se da neće biti ozljeda. Moji dugoročni ciljevi su jasni. To su nastup na Olimpijskim igrama 2028. godine u desetoboju te jednoga dana olimpijsko zlato – kaže Roko.
Ali i on odmah dodaje kako je posla jako puno, treba uporno trenirati i polako napredovati. Najbolje godine za atletičara su, kaže, između 24 i 29; on tek ima 19!
Predan je fakultetu i treninzima vikendom za svoj Atletski klub Sloboda Varaždin te neumitno napreduje. Ima i slobodnog vremena, ali nije tip za pretjerane izlaske.
Koja ovo treba čuti, neka čuje – Roko nema djevojku.
Za kraj, ili početak, prvi ga je prepoznao profesor tjelesnog u Nedelišću Željko Jagec, razrednica i njegova profesorica tjelesnog bila je Kristina Horvat, a potom ga je “izbrusio” trener Aleksandar Puklavec.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3620
