Saznajte kako je ovaj slastičar, podrijetlom iz Makedonije, pronašao svoj dom u Međimurju
U zadnjim danima visokih temperatura, u Domašincu smo susreli Kujtima Dervišija, čovjeka čija je strast prema ovom ledenom desertu prerasla u životni poziv. Iako umoran od dugog radnog dana, Kujtim (34) ne skida osmijeh s lica. Treća je generacija u svojoj obitelji koja se bavi sladoledarstvom, a njegovi počeci vezani su upravo za međimurska sela.
Od dječaka s kolicima do uspješnog sladoledara
“Sa samo 12 godina počeo sam prodavati sladoled po Domašincu i Turčišću, a sa 13 sam obilazio i Gardinovac, Dekanovec te Novakovec. Do svoje 16. godine već sam nudio sladoled i po Podturnu,” sjeća se Kujtim sa sjetom, kako je kao dječak krenuo u obiteljski posao.
Ljubav prema obiteljskom poslu nadjačala kriminalistiku
Iako je završio studij kriminalistike, ljubav prema sladoledu nikada nije izblijedila. Godinama je unajmljivao prostore, no 2022. godine odlučio je napraviti korak dalje. Kupio je kuću u Domašincu, preuredio je u dom i proizvodni prostor te tu namjerava ostati.
“Ovdje ostajem, više neću mijenjati lokaciju,” kaže odlučno. “Izrada sladoleda nije prezahtjevna kad voliš to što radiš. Svaka kombinacija okusa, temperatura i tekstura mora biti savršena.”
Međimurje – mjesto kojem se uvijek vraća
Iako njegov život nosi sjećanja na rodnu Makedoniju, srce mu pripada Međimurju. “Volim otići u Makedoniju, posjetiti obitelj i prijatelje, ali ne bih nikada zamijenio Međimurje za bilo koje drugo mjesto,” govori Kujtim s toplinom, dok u mislima prelazi preko dragih lica i uspomena. Ponosan je na svoju djecu, Elif (9) i Reneau (1), koji su ovo ljeto proveli u Međimurju, ali su se sada vratili u Makedoniju, gdje ih čeka nova školska godina.
Njegov sladoled nije samo omiljen u Međimurju – širi se i u Austriji, gdje se njegov prijatelj Josip Barbaš brine za prodaju. “Sve smo se dogovorili u tren oka. On vodi prodaju, a ja proizvodnju. Zadovoljni smo oboje,” skromno dodaje Kujtim.
Toni, bratić koji je u Međimurju pronašao svoj dom
U poslu mu pomaže i bratić Toni, koji je prvi put došao u Međimurje kao srednjoškolac. Danas, Toni živi u Čakovcu, a svaki dan putuje u Domašinec kako bi radio sa svojim bratićem. “Ljudi su ovdje topli, prihvatili su me. Ove godine su mi i djeca bila u posjeti, i jedva sam ih nagovorio da se vrate kući,” priča Toni, dok s osmijehom uslužuje kupce.
Kujtimova priča nije samo priča o sladoledu, već o posvećenosti, obitelji i životu u skladu s ljudima i okolinom koju voli. “Ostat ću ovdje, u Domašincu, ma i do zadnjeg dobrog čovjeka,” zaključuje sa srcem punim zahvalnosti.
