Piše već više od trideset godina, do sad je objavila čak trinaest knjiga, 24 dramska teksta, šezdesetak priča, sedamsto pjesama, sedamdesetak ih je uglazbljeno, ima pet nosača zvuka
Čakovečka književnica Petrana Sabolek nedavno je objavila tri nova naslova, poetsku zbirku „Niti, spone, relacije”, prvi kajkavski roman „Moć življenja” i zbirku priča za djecu „Priče za najdječje uho”. „Niti, spone relacije” je njezina treća poetska zbirka i svojevrsni je nastavak zbirki „Poetski flashback” i „Pjesme iz apsurdistana” i u fokusu je, kao i u prethodne dvije, čovjek.
– Figurativno je nazvan ljubimac 21. stoljeća, dakle današnje vrijeme, on kao lirski subjekt, kako gleda na svijet, što očekuje. Niti su ustvari kao prvi dio trilogije, to je blok koji govori o njemu samom, drugi dio su spone koje govore o njegovim vezama s obitelji, prijateljima i slično, a treći dio relacije tiču se okruženja u kojem se sve to događa. Zbirka ima 54 pjesme, pisane su u rimi, govori Sabolek.
Prvi roman na kajkavskom
Roman „Moć življenja” jedno je od rijetkih djela hrvatske književnosti koje je u potpunosti napisano na kajkavskom narječju. Kako kaže autorica, pisanje na kajkavskom je izazovno. Svako selo, čak i ulica ima svoje naglaske koji se u govoru ne osjete, no u pisanju ih treba označiti da bi čitatelju bili razumljivi.
– „Moć življenja” je roman posvećen mojoj baki. Pišem ga kao petogodišnja djevojčica koja je došla baki na praznike i koja upoznaje taj život. Baka je živjela u Donjem Kraljevcu i knjiga je pisana o tom selu. Puno toga mi je ostalo u sjećanju. Sad sam već trideset godina Međimurka i da hoću to zaboraviti, ne mogu. Samo se radilo, hodalo se po polju, djeca se nisu imala vremena igrati. Za mene je to sve bilo veliko, beskonačno, imala sam strah da ću se izgubiti i zapravo nisam htjela biti u koži tih ljudi. Sve svoje impresije sam sročila kroz nezaboravljene zgodovine, znači što se događalo u ono vrijeme. U svim pričama provlači se jedna nit, a to je gdje su ti ljudi našli snagu da bi preživjeli svoje vrijeme, otkriva nam autorica. Otkriva da je pisala za svoju dušu, za okruženje kojeg se tiče i to ne samo Donjeg Kraljevca, nego i okolnih sela i šire. Nada se da će roman naći svoju publiku bez obzira na to što je pisan na kajkavskom jer Međimuraca ima po cijelom svijetu, a objavljen je i na njezinoj mrežnoj stranici. Osim kajkavaca, nada se da će roman čitati i čitatelji koji se koriste standardom.
– Ima na kraju rječnik riječi koje ja nisam zaboravila, ima više od tisuću riječi, kajkavskih i prijevod. To je isto nešto što sam ostavila za naraštaje. One koje će to interesirati, oni će se snaći, mislim da nije tako nerazumljivo, smatra autorica. Priznaje da je ponosna na to što je napisala prvi cjeloviti roman na kajkavskom.
Zbirka priča za djecu
„Priče za najdječje uho” prva je zbirka priča za djecu ove autorice. Do sada je objavila romane, pjesme, igrokaze, a sada i zbirku koja sadrži 26 raznovrsnih priča.
– Tematski su različite, ima bajki, ljubavnih, realističnih, arhaičnih, ljubavnih, ratnih, zato sam ju i nazvala „Priče za najdječje uho”. To je za uzrast do 14 godina, za svaku dušu, dodaje. Sabolek je i počela pišući upravo za djecu, još prije više od trideset godina i to na poticaj kćeri Simone.
– Počela sam pisati svoje impresije i onda mi je kći rekla da pišem za djecu, da sam im lijepe priče pričala kad su bili mali. Pisala sam pjesme za djecu, imala sam ih stotinjak. Imala sam sreće pa sam u to vrijeme bila članica stručnog odbora Samoupravne interesne zajednice kulture i na jednom sastanku iz moje torbe su popadali papiri. Vidjela ih je kolegica, učiteljica Ljerka iz Nedelišća i rekla: „Pa to je za djecu”. Tako je nastala prva moja zbirka za koju je ona i osmislila ime „Mjesec u krevetu”, prisjeća se Sabolek. Još uvijek intenzivno piše za male čitatelje pa otkriva da već sad ima tri spremna rukopisa za djecu. Voli pisati za sve, ne radi razliku, a piše kako ju uhvati koja faza.
– Pišem trideset godina, sjedim i pišem, prije sam pisala sporadrično, tu i tamo sam nešto zapisala, riječ, nešto, i toga se skupilo s vremenom. Kad si u radnom vijeku, onda nemaš vremena jer tu je posao, obiteljske obveze. S vremenom se toga skupilo i najednom više ne znaš gdje si. Onda to počneš slagati, kod mene je bilo svega, od dramskih tekstova, pjesama, uglazbljenih stvari na kajkavštini, na standardu, govori o svom kreativnom životu Sabolek. Često se vraća svojim starim rukopisima, a nedavno je pronašla dnevnik iz osnovne škole na temelju kojeg je napisala knjigu.
– Gledam u taj dnevnik i ne znam o čemu se radi. To je bio moj dnevnik koji sam vodila kao učenica petog razreda osnovne škole, pisan na srpskom. Nisam zaboravila da se to dogodilo, ali sam zaboravila što se događalo, sjećam se samo da je bilo fantastično, nezaboravno. Počela sam to čitati i ostala sam zapanjena. Sjela sam i za dva tjedna sam dovršila roman koji se zove „Peta simfonija” i njega ću nakon promocije ovih triju knjiga možda prvoga plasirati, najavljuje nam autorica.
Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3619