Na sam Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, Darinka Štampar imala je pune ruke posla na svom „radnom mjestu“
Iako u mirovini, stalno je u pokretu te svojom gostoljubivošću dočekuje goste u Domu kulture Gornji Hrašćan.
Darinka se brine i za čistoću doma ali i za posluživanje. U prostoru u kojemu sada radi nekada je bila dvorana za druženje i ples, ali i kino u kojemu su se mladi družili i upoznavali. Darinka je čak čistila ovaj dom devedesetih kada su u njemu prespavali rezervisti.
„ Kak ostavim, tak volim i najti “, kaže nam Darinka .
Iako je već jedanaest godina sama, jer joj je suprug Zdravko preminuo, živi sa kćeri i zetom u Gornjem Hrašćanu.
Njezin je očuh, Pintarić Franjo, radio u rudniku. Putovao je biciklom iz Gornjeg Hrašćana u Mursko Središće. Drugog načina odlaska na posao,kaže nam Darinka, tada nije bilo. U Murskom Središću mu je podignut i spomenik. Iako joj je bio očuh, prisjeća ga se kao dobrog oca koji ju je odgojio, othranio i kako kaže oženio.
Darinka se prisjetila i vremena komunizma, u kojemu je i rođena.
„Bilo je to prekrasno vrijeme, išli smo na izlete u Kumrovec i stalno nešto pjevali. Sve se je moglo raditi, popravljati, podizati kuće.“
Osim brige o Domu kulture, velika su joj radost i unuci Nikola i Mateo. Voli razgovarati sa ljudima iz svoga mjesta, no danas je bila iznimno radosna susrevši svoga prijatelja iz mladosti, Josipa iz Pušćina.
