Ima robe, zadovoljno je konstatirao gazda Franjo Poznić iz Orehovice pri kraju berbe šljiva s jednog od drveta u svojem dvorištu
U poslu mu je pomogao prijatelj i kum Branko Šalgaj.
– Moramo se s nečim baviti, inače bi nam bilo dosadno, sa smiješkom je poručio dvojac.
Obojica su u mirovini. Franjo je radio u sustavu Građevinskog kombinata Međimurje.
– Imam 43 godine staža, kaže ponosno prisjećajući se vremena kad je danas propalo poduzeće gradilo hotelske komplekse diljem Jadrana. -od Vrsara do Orebića, precizan je. Branko je bio zaposlen u jednom međimurskom privatnom poduzeću. Jednoglasni su u stavu kakvog je i većina hrvatskih umirovljenika.
– Penzije su premale. Ljudi koji su radili desetljećima jedva krpaju kraj s krajem, dok političari žive u izobilju. Uz posao, Franjo se čitav život bavio i poljoprivredom. Potkraj je držao svinje. No, došla je kuga….Danas ga vesele njegove voćke.
Uz šljive bistrice ili kalanke od kojih sa suprugom pravi pekmez i rakiju, ima i čak 200 grmova lješnjaka, uzgaja i kruške, jabuke, marelice…Na kraju kratke pauze u berbi, ne zaboravlja spomenuti i da je dugogodišnji član DVD-a Orehovica, udruge čiji je niz godina bio i predsjednik. Uz ostalo je radio i kao kuhar u nekadašnjem Časničkom domu u Čakovcu.
Nije se pohvalio, no doznali smo. Ove je godine za svoje sumještane i druge namjernike skuhao odličan grah na prvomajskom druženju na jezeru Mičigen u Podbrestu.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3616
