Ljubav prema uređivanju okućnice Đurđica Cenko iz Donjeg Vidovca otkrivala je postupno tijekom godina
Kako nam kaže, životne prilike, ili bolje rečeno neprilike, nakon osnovne škole su ju odvele odmah na prvo radno mjesto, a nakon nekoliko promjena poslova, Đurđica danas brine o starijim i nemoćnim osobama kao njegovateljica.
Posao je to koji je fizički, ali i psihički težak, no Đurđica ima svoju oazu mira u vlastitom dvorištu, a kako živi uz glavnu ulicu u Donjem Vidovcu, ljepota uređenog vrta veseli i brojne prolaznike.
– Moja mama je imala uvijek puno cvijeća, sadila je obavezno vrt, a ja sam bila pomagačica. Tako sam i naučila puno o cvijeću, o sađenju povrća, o brizi o bilju. Ovo moje prčkanje po cvijeću zaista traje već godinama, a počela sam s nekoliko cveteka, no danas smo već popunili gotovo svaki dio vrta i cvjetnjaka, kaže Đurđica.
U šali dodaje da joj njezini više ne daju ni novce za nove biljke, ali zato sa svake manifestacije ili putovanja donesu neko cvjetno veselje.
Đurđičin suprug Željko također je svestrana osoba, danas zaposlenik u Hrvatskim željeznicama, ali i osoba od povjerenja i realizator za ideje i projekte svoje supruge.
– Supruga nekada ima velike zahtjeve, ali sve na obostrano zadovoljstvo, kaže Željko koji je izradio mostić uz jezerce u cvjetnjaku, kao i još nekoliko manjih projekata, no dogodi se i neka omaška prilikom košnje, ali sve se to zaboravi i nastavi sa sadnjom.
Od egzotičnih do domaćih vrsta
– Banana se natječe s domaćom višnjom koja će biti viša, uz osmijeh kaže Đurđica koja je sadnicu banane dobila na poklon i od tada ju njeguje, a jedne je godine i rodila.
Uz ove dvije vrste cvjetnjak krase domaći muškatlini ili pelargonije, hortenzije, nekoliko vrsta ruža, javor, drvo života, eukaliptus, rododendroni, čuvarkuće i još mnogo vrsta cvijeća.
– Svako jutro mi treba barem sat i pol kako bih svakoj ružici dala vode. Mogli bismo reći prava teretana i šareno buđenje, kaže Đurđica koja za zalijevanje ima i protokol.
– Zalijevam samo ujutro, rijetko kada navečer. Imamo jednu bačvu u kojoj je voda, temperirana na dnevnu temperaturu i njome zalijevam. Srećom, imamo i bunar pa nemamo veliki račun za vodu, opisuje Đurđica.
Navodi i kako je takav način zalijevanja pravilan jer bismo cvijeće uništili kada bismo ga zalijevali popodne ili navečer kada je zemlja vruća, a voda hladna.
Bakina šuma
Kao što smo već spomenuli, Đurđičin glavni pomagač je suprug Željko, no svoje prstiće povremeno u uređenju ili pomaganju imaju i sin Denis te kćer Monika. Ipak, unuk Lovro posebno voli, kako sam kaže, bakinu šumu.
– Jako volim cvijeće, a moj omiljeni cvetek je naš Lovro. I on voli lutati našim cvjetnjakom, imenovati biljke, brati povrće iz vrta, a i prčkati po zemljici s bakom, kaže Đurđica koja u svojim planovima ne staje.
– Radovi u cvjetnjaku i vrtu meni su i terapeutski. Bolni zglobovi traže stalnu aktivnost, a zemlja je odlična fizikalna terapija tako da nastavljamo. Imamo još jedan mali dio koji je ostao prazan, a plan za njegovo uređenje već postoji. Veće jezero, veći most, no o tome kad unuci malo porastu, uz osmijeh će Đurđica.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3615
