- Nisam ja u mirovini već nešto više od 15 godina, ja sam v penziji. U mirovini su oni koji nikaj ne delaju, kazala je simpatična Anka Furdi (81) iz Domašinca kojoj je glavna okupacija tijekom godine briga za raznorazno cvijeće koje krasi dvorište njihove obiteljske kuće, ali i sve prostorije unutar kuće
Svakakvo se šarenilo tu može naći, od uobičajenih za naše podneblje muškatlina, preko trubica i ivančica do cvijeća koje je stiglo čak iz Amerike.
– Ja to zovem američko cvijeće jer se nikad ne mogu sjetiti kako se zove, ali vatrene kugle su to. U Njemačku je taj cvijet donijela jedna gospođa mojoj nevjesti, a ona je dala meni pa se ovdje kod nas proširilo i dobro uspijeva. Svake godine cvate, na jesen se posuši. Zimi ga obavezno treba pospremiti unutra. I tako u krug, objasnila je Anka koja osim cvijeća ima još jednu strast – heklanje.
– Kad sam radila, puno sam više heklala. Imala sam i bolesnog muža za kojeg sam brinula i onda sam od posla i svih nedaća živce odmarala uz heklanje. Heklala bih stolnjake od starih plahti, iz domaćega platna. Puno toga što sam heklala i vezla poklonila sam obitelji i prijateljima, ovo tu je samo mali dio koliko toga sam izradila tijekom godina, kazala je pokazujući nam stolnjake svih veličina, oblika i dezena.
– Heklati sam se nafčila još kak puca kad sam bila kod sestre suprugove u Srbiji. Tamo sam pratila kako one rade i naučila sama. Ne trebaju mi nikakve knjige, skice, vidim stolnjak i znam već kako što izraditi, naglasila je naša sugovornica s 41 godinom radnoga staža, nešto u Njemačkoj, nešto u Austriji, ali i u Hrvatskoj.
– Nikad nemam časa, cvijeće, vrt, čišćenje, kuhanje i prođe dan brzo. Prava je to penzija, smije se Anka dok već razmišlja kako će provesti današnji dan i što sve treba napraviti.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3614
