U obilju vrhova i kotlina divnoga štrigovskoga kraja posebno mjesto zauzima brijeg Krpec u Robadju, još jedna oaza mira
Svi su ga vidjeli putujući primjerice prema Mađerkinom bregu, ali rijetki su ga i posjetili. Nadvija se nad glavnom cestom u Leskovcu, ali pravo je orlovo gnijezdo, visinska razlika je nekih 80 metara.
Vrućeg srpanjskog dana prošetali smo po vijencu Krpeca i zatekli Dragu Beleca. Radni vijek proveo je u Sloveniji te i danas živi u Štajerskoj, u Staršami kod Maribora, no svaku priliku koristi kako bi posjetio rodni brijeg na kojem ima uređenu kućicu. Vinograd na strmoj padini koja ponire prema Leskovcu je izvadio te je posadio šljive i vinogradarske breskve.
– Rodom sam s imanja tu u šumi kako se s Krpeca spuštate na sjevernu stranu. Danas je ta lokacija teško dostupna, više se ondje ne živi. Tada je i to i ovaj vrh brijega na kojem stojimo bio Leskovec, a danas spada pod Robadje. I supruga Branka je odavdje, s obližnjeg Golenkova – kaže nam gospodin Belec. Dodaje kako je supruzi i djevojačko prezime Belec, ali nisu u rodu, smije se. Nekad je Krpecom, prisjeća se, odjekivao smijeh i pjesma.
– Bilo je sve puno ljudi i djece. Jedna je žena s pedeset godina dobila blizance. To su bili dani, a nismo ni struje imali. Uglavnom su to bili vencerli, težaki u goricama. No moji nisu bili vencerli, imali smo kravu i njivu, kopali smo motikama. Danas malo ljudi ovdje živi i uglavnom je riječ o Prekmurcima – priča nam gospodin Belec i toči rahli Kocenov gemišt s obližnjeg brijega.
Vino s vodom
Šalimo se malo kako mu je Krpec i nešto kao utočište, za pobjeći od žene. Ne poriče, smije se na to te si s razumijevanjem nazdravljamo.
Bio je ophodar cesti u Sloveniji. Imao je svoje vozilo i svaki bi dan prešao stotinu i više kilometara.
– Imao sam u vozilu škare, sjekiru i pilu; sve što treba. Što god sam mogao, sanirao sam sam na licu mjesta. Ako je bio potreban jači zahvat, napravio bih fotografiju za centralu – kaže.
Shodno tome, dotičemo se i puteva na Krpecu. Očekivano, nije prezadovoljan te je više puta pohodio općinsku upravu. Na Krpec doista vodi loš put, dijelom je riječ o davno dotrajalom asfaltu u klancu, dijelom o makadamu.
Kao i ostali žitelji Krpeca, a ipak tu poneko i živi uz vikendaše, nadaju se da će i oni doći na red za ozbiljniji zahvat, to jest novi asfalt. Došao je do nas već koji glas o tome, ali vrijedan je to i smjeran narod te tiho i strpljivo čekaju.
– Očistio sam i oko stare domovine, pokrio sam škedenj. Htio sam to prodati, ali do tamo nema puta pa nikome ne mogu prodati jer jedva se priđe pješice – dodaje.
Za kraj pitamo ga što misli, je li popularni Mađerkin breg u biti Krpec kako neki smatraju, to jest njegov produžetak. Ne slaže se.
– Mađerkin breg bi bio Kalec. Babica Anika Belec su znali mađarski pa su se davnih dana spominali s Mađerkom – kaže.
I tu smo završili, pošao je po suprugu u Starše kako bi pošli do liječnika. Naravno, sa sobom je ponio i zadnje izdanje lista Međimurje.
– O da, čitamo list Međimurje svaki ponedjeljak. Kupimo ga ovdje i ponesemo sa sobom. Sve pratimo, kako su vidikovac gradili, što se piše o Štrigovi i njezinom turističkom razvoju – kaže gospodin Belec. Jer krv nije voda… ili vino s vodom.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3614
