Obitelji Zdolec iz Celina ima malo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje se prostire na hektaru zemljišta
– To je zapravo minimalna veličina zemljišta koju je potrebno posjedovati kad namjeravate registrirati OPG radi prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda, objasnio je Benjamin (26), nositelj gospodarstva. Obitelj oduvijek brine o voćkama pa se u njihovu stražnjem dvorištu mogu naći više od deset godina stara stabla kruške, jabuke i šljive, no ozbiljnije su se primili posla prije dvije godine kada su i registrirali OPG, odnosno nakon što je Benjamin poželio ozbiljnije se baviti voćarstvom te je, uz već uz završenu srednju školu u drugoj branši, upisao i uspješno završio program obrazovanja za zanimanje poljoprivredni gospodarstvenik.
– Tata Nenad imao je lješnjake i maline i već je s tim bilo dosta posla. Nije bilo vremena ni za stare voćke pa sam probao i za njih brinuti. Sve me to toliko privuklo da sam odlučio naučiti više o voćarstvu. Onda se malo po malo sadilo, a kako se širilo, trebalo je i voćke seliti, pokazao nam je zemlje iza prostranog dvorišta gdje se nalaze ni godinu dana stare sadnice jabuke, kruške i šljive te razno bobičasto voće: kupine, maline, jost, ribizl, aronija, borovnica i brusnica.
Trebalo je zasukati rukave
U seobi i sadnji novih voćaka puno su mu pomogli prijatelji iz DVD-a Miklavec, no najvažniji u cijeloj priči i najveća podrška i pomoć Benjaminu je obitelj; tata Nenad, mama Sandra i mlađi brat Danijel.
– Ja sam nositelj gospodarstva, ali u tome smo svi. Mama pravi sokove, ja sam logistika, planiranje i rad u voćnjaku, a tata i brat su fizikalci, smije se Benjamin, no obitelj potvrđuje.
– Svi smo zaposleni, radimo, a Danijel studira. Voćnjak je i dalje hobi, ali kada treba, svi zasučemo rukave i bacimo se na posao, naglasila je Sandra. Imaju voće za jelo, a rade i sokove, likere i voćno vino. Problema s plasmanom proizvedenog za sada nemaju.
– Još smo svježi, nemamo toga puno i većina se proda poznanicima ili na poslovima gdje radimo. Usmenom se predajom širi što sve imamo i što prodajemo pa tako ide za sada, govori sa sjajem u očima Benjamin i vidi se, snovi i planovi su puno širi od toga.
– Uh, ovo je tek početak, govori s nadom i priznaje da mu se glavom „motaju“ razne ideje za budućnost.
– Volio bih, kad se voćnjak još raširi, kad bude još više voćki i uroda, možda još kakvih proizvoda, da mogu sa svime ići na sajam, imati tablu ispred kuće OPG i lijepo uređen podrum gdje sve što imamo izložimo i predstavimo javnosti, kazao je mladi poduzetni poljoprivrednik naglasivši kako bi ipak za početak morao otvoriti neke društvene mreže preko kojih će lako predstaviti Međimurju što nudi.
Izazov
Ništa od toga nije jednostavno. S poljoprivredom uvijek treba imati rezervu. Tako i djeluju za sada, no Benjamin se nada da će mu voćnjak jednoga dana biti jedini posao od kojeg će moći živjeti.
– Susrećemo se s napadima jelena i voluharica. Vrijeme isto, nikad ne znaš kad bi mogla pasti tuča, trebali bismo zaštitu. Sa svime se za sad borimo koliko možemo, prirodnim i jednostavnim načinima, objašnjava Benjamin dok mama Sandra govori o raznim trikovima koje imaju, a jedan od njih je vješanje starih najlonki punih kose na grane voćaka i grmova koje tjeraju životinje.
– Svašta smo čuli i naučili od naših starih pa upotrebljavamo u voćnjaku. I za pravljenje sokova kombiniramo recepte naših starih s onim što sam naučio iz knjiga. Isprobavamo dok se ne dođe do savršene kombinacije soka ili likera, ispričao je Benjamin dodavši kako je pred njim tek upoznavanje birokracije i potraga za mogućim potporama za mlade poljoprivrednike.
– Puno je tu još posla dok se dođe do table ispred kuće. Ove sam godine nabavio traktor i malčer, a bit će potrebno još mehanizacije koja će olakšati i ubrzati posao, naglasio je. Ideje i planovi se polako realiziraju, a Benjamin će malim, ali sigurnim koracima, uz ovoliku podršku obitelji, doći do cilja.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3614
