Ruža Medved iz Pribislavca radni je vijek provela u ciglani, od proizvodnje, radionice, čišćenja
Mijenjala je razne pozicije, no ne može se ne vidjeti žar u očima kad, nabrajajući što je sve ondje radila, spominje kuhinju.
– Radila sam u ciglani od svega ponešto, na raznim mjestima, a najsretnija sam bila kad sam dobila premještaj u kuhinju. Tamo sam bila svoj na svome. No koji god posao sam radila, ništa mi nije bilo teško, govori nam Ruža i dodaje da obožava kuhanje i to odmalena. Kuhati je počela s bakom Katarinom Dobranić.
– Baka je bila sokačica i ja sam se već kao dijete stalno muvala oko bake. Za praznike bih uvijek bila kod nje. Ona je mene, sestru Mirjanu i sestrične rado učila svemu što je znala. Nikad nam nije branila nešto u kuhinji, čak nas je poticala. Ako nam nešto nije uspjelo, rekla bi da će drugi put biti bolje i pokazala nam kako to napraviti kako treba, govori naša sugovornica. Prisjeća se da koliko je voljela kuhati, toliko nije voljela pranje suđa.
– Uvijek sam govorila zašto sestrična Micika ne bi prala suđe, ona je ipak starija. Onda sam se probala izvući rekavši da mene doma ne uče prati suđe, da bi mi baka na to odgovorila da će me onda ona naučiti kako se to radi, kaže nam. Još kao djevojčica nije zazirala od pripremanja baš svakog jela kojeg bi se sjetila. Ništa joj, kad je o kuhanju riječ, nije bilo teško.
– Nije mi bilo primjerice teško u devet u noći peći palačinke, a nije mi ni danas. Pekla bih kolače kad god treba, napominje, recimo ako bi si unuci Saša, Aleksandar, Andrejas i Marin nešto poželjeli. U obitelji se, od kolača, peklo sve, dizani, prhki, kremasti, a sve recepte naučila sam od bake po kojima i danas kuham. Spremam i jela koja se u to vrijeme nisu jela. Volim i moderne recepte, tu mi pomaže unuk Saša koji je i sam strastveni kuhar. Kao što sam ja nekada učila od svoje bake, tako on danas zna doći k meni pitati kako se što sprema, otkriva nam ova strastvena kuharica. Koliko voli kuhati, toliko voli i jesti. Malo je toga što ne voli.
– Iznutrice i pašteta, to je ono što ne volim i to ne jedem. Kuham to za moje, ali sebi pripremim nešto drugo. Probala sam više puta u nadi da će mi s vremenom postati fino, ali nije. Ne volim ni čokoladnu glazuru na kolačima. Pečem kolače s glazurom jer ostali to vole, a ponekad prelijem samo pola kolača tako da i meni bude fino, otkriva nam dobar trik. Recepte za sve pamti, no kaže da je nakon što je više puta preboljela koronu, sjećanje više ne služi tako dobro pa katkada mora promisliti da se sjeti kako koji recept ide.
– Većinu pamtim, ali imam puno dobrih recepata i u kuharicama kojih imam toliko da im ni ne znam broj. Volim skupljati i isprobavati razne recepte, kaže. U njima nalazi inspiraciju za svakodnevna jela, no ipak najviše ih dolazi od supruga Josipa.
– On je i sam jako dobar kuhar i sve zna skuhati. Često ga pitam što ćemo koji dan kuhati i on uvijek ima ideju što bismo mogli jesti. Dogodi se i da on skuha ručak i to jako dobro radi, otkriva nam Ruža.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3614
