Monika Munđa, vitalna umirovljenica iz Čakovca, pozvala nas je na kavu i obilazak svoj malog vrta na čakovečkom jugu - ostali smo oduševljeni životnom voljom koju je prelila i na svoje biljke
U životu se slučajni susreti sa strancima ponekad pretvaraju u početke velikih prijateljstava i poznanstava. U jednom našem pohodu čakovečkom sajmu prije gotovo dva mjeseca susreli smo gospođu koja je prodavala neobične sadnice i bobičasto voće.
Radilo se o jamlinama, hibridu jagoda i malina, a prodavačica je bila Monika Munđa iz Čakovca. Udubljeni u razgovor s gospođom Monikom o uzgoju tog neobičnog bobičastog voća, nismo ni shvatili da je prošlo već pola sata i da moramo dalje.
Egzotični vrt na čakovečkom jugu
Ništa zato, gospođa Monika pozvala nas je na kavu u svoj dom na čakovečkom jugu. Gotovo dva mjeseca kasnije, iskoristili smo priliku i posjetili ju u njezinom malom, ali bujnom vrtu. Odmah smo primijetili lončanice pune prelijepih kaktusa, cvijeća, presadnica, biljaka netipičnih za naše područje poput limuna i nara, redove malina, neobičnih thai berryja, kivija, nasad jamlina, ali i dvije jedinstvene dame – indijanske banane.
Životna volja i energija prenesena na biljke
U razgovoru s gospođom Monikom saznali smo da je stara 74 godine, da je umirovljenica, ali itekako aktivna u svome voćnjaku u Nedelišću u kojem radi sa sinom, da prodaje osiguranja, ali je i prodajna predstavnica. Radni vijek počela je i završila u kavani, kako kaže. Naime, po zanimanju je bila konobarica, a čak je dugih 20 godina radila u dobro poznatom restoranu Međimurska hiža. Svoju životnu volju i energiju ulila je u svoj veliki hobi, za koji kaže da je poput opsjednutosti – a to su biljke.
“Zanima me voće koje ne treba tretiranje, poput maline, borovnice, ribizla, ogrozda, joste, thai berryja, goji bobica, kakija, jamline, smokve, aronije, marelice, oskoruša, indijanske banane… U svome voćnjaku u Nedelišću imam zasađeno i nekoliko redova jabuka sorte topaz koje su vrlo otporne na bolesti i mraz. Zanimljivo mi je saditi nešto bez ikakvog tretiranja. A moj dvor u Čakovcu star je 45 godina i nikada nije bio tretiran nikakvim sredstvima”, opisuje nam gospođa Monika.
Sadnice uzgojene iz sjemena daju najbolje plodove
Ostali smo impresionirani prekrasnim vrtom gospođe Monike, koji je, usprkos ljetnim vrućinama, pokazivao svu bujnost i plodnost. No odakle sve te sadnice? Kako kaže, kada vidi nešto zanimljivo, mora to imati, pa zamoli prijatelje, poznanike, uzgajivače za presadnicu, ili ju pak sama kupi u vrtnom centru, a neke je biljke uzgojila i direktno iz sjemena. “Moj limun, koji sam uzgojila iz sjemena, daje najbolje plodove. Užitak je ubrati plod s limuna i iskoristiti ga za kolač, limunadu ili pak staviti u čaj.
Okus je poseban, drugačiji, bolji. Sada trenutno pokušavam uzgojiti indijanske banane iz sjemena. Uspjelo mi je i pojavile su se prve biljčice. Vidjet ćemo što će biti od njih. A ove dvije voćke, dva već dobro ukorijenjena stabla indijanske banane, njih sam kupila. Jednu sam čak kupila na štandu na Porcijunkulovu prije par godina. Ove godine imam i prve plodove. Indijanske banane su inače dobre za zdravlje, sprečavaju nastanak raka i tumora ako ih se redovito konzumira”, otkrila nam je gospođa Monika svoj postupak sadnje.
Doza ljubavi, doza ludosti
Kada smo ju pitali odakle tolika volja i ljubav prema biljkama, gospođa Monika nam odgovara: “To je zaluđenost, to je životna želja koja se jednostavno mora ispuniti. Što probam, što mi se dopada, moram posaditi. Iz sjemena, sadnica… bilo kako. Jedno su me vrijeme držali kaktusi – kad bih bila neraspoložena, otišla bih u trgovinu ili vrtni centar i kupila bih male kaktuse, za kunu, pet, nema veze. I to bi me onda primirilo i vratilo raspoloženje. Evo kakvi su sad, veliki, prelaze preko tegli.
Potom ih pelcam, razmnožavam i poklanjam. Volim poklanjati biljke, trampiti, razmjenjivati, volim slušati iskustva drugih, posjećivati vrtove i nasade, ako vidim nešto što mi se sviđa, pitam mogu li to ponijeti sa sobom. A i mislim na druge, rodbinu, prijatelje i poznanike kada uzgajam svoje biljke, ispod malina i thai berryja ne kosim tako da pružam priliku da se razviju male sadnice koje onda poklanjam. Ako vidim da se netko interesira za biljke, njemu i poklanjam ono što u tome trenu imam viška. Koliko sam samo poklonila sadnica u životu… pa samo jamlinu sigurno 200 ili 300 komada.”
Iskustvo iz djetinjstva prenijela je u vlastiti dom
Osim što voli saditi biljke, posebno voće, gospođa Monika ne dopušta da propadne nijedan uzgojeni plod: “Kada moje voćke rode, meni je žao bacati plodove koji se nisu pojeli, koji su pali ili su se zbog vlage raspucali. Ipak na to voće treba čekati godinu dana da sazrije, veliki je to trud. Pa sam onda odlučila raditi pekmeze, likere, sokove, rakiju – sve od domaćeg i nešpricanog voća i bilja poput majčine dušice, bazge, koprive…”. Ponosno nam je pokazala i svoju ostavu u kojoj drži cijelu zimnicu, sokove i ostale ukusne zanimljivosti.
Čak se sjeća i prvog pekmeza koji je napravila: “Odrastala sam u Domašincu i u prvom razredu osnovne škole bilo nas je 54! Onda je obavezan predmet u školi bilo Domaćinstvo. Jednom prilikom nas je učiteljica odvela u prirodu gdje smo brali divlji šipak, a potom smo ga čistili i kuhali pekmez od njega. Cijele zime bismo mazali taj naš pekmez na svježi kruh koji je došao iz pekare u Turčišću. Nikada neću zaboraviti taj okus. Radost je i divota znati nešto napraviti vlastitim rukama”.
Možda se nađe mjesto i za bademe
Kada smo se pozdravljali s gospođom Monikom i zahvaljivali na obilasku vrta, sjetno je napomenula da ju muči što ima tako mali dvor. “Nekada se ipak pitam bih li mogla sve stići i obrađivati ako bi bio veći. Sada me zanimaju bademi i pistacije i čula sam da obližnji vrtni centri imaju to u ponudi, no ne usudim se ići ni gledati – kamo ću posaditi? S druge strane… ne znam hoću li moći odoljeti iskušenju”, u smijehu je zaključila Monika Munđa, velika ljubiteljica biljaka i voća s čakovečkog juga.
