Dana 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postala je članicom Europske unije - velike obitelji koja danas broji 27 članica. Od 2013. godine brojni hrvatski državljani ostvarili su mogućnost zaposlenja u institucijama, tijelima, agencijama i misijama Europske unije, a prema podacima iz lipnja 2023., oko 1.150 naših državljana radi u okviru raznih organizacijskih jedinica Europske unije
Iza 36-godišnjeg Čakovčanca Igora Horvata uspješan je i zanimljiv obrazovni i karijerni put. Nakon završene Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu završio je i studij Međunarodnih odnosa i diplomacije na Sveučilištu Libertas u Zagrebu na kojem je postigao zavidne rezultate. Prije završetka studija i pronalaska posla u Europskom parlamentu, u kojem radi od studenog 2021. godine, Igor je osvojio cijenjenu Schumanovu stipendiju koja ga je naposljetku odvela u Bruxelles.
Kakav je bio obrazovni i karijerni put koji Vas je doveo u srce Europske unije, Bruxelles?
Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završio sam u Čakovcu nakon čega sam upisao studij prava u Zagrebu. Ubrzo sam uvidio da to nije karijera kakvu želim pa sam se nakon razdoblja provedenog u privatnom sektoru odlučio za studij Međunarodnih odnosa i diplomacije na Sveučilištu Libertas u Zagrebu jer to bio jedini sveučilišni studij tog tipa u Hrvatskoj. Tijekom studija, nastojao sam steći što je moguće više znanja i iskustva. Tako sam dobio rektorovu nagradu za studenta generacije za završen studij s najboljim prosjekom ocjena, a kako bih stekao prijeko potrebno iskustvo, volontirao sam (stage atypique) u Predstavništvu Europske komisije u Zagrebu, radio kao časnik veze u Ministarstvu vanjskih poslova (liaison officer) tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU te dobio Schumanovu stipendiju Europskog parlamenta. Za vrijeme vježbeništva u Bruxellesu pandemija korona virusa učinila je ionako zahtjevno vježbeništvo još zahtjevnijim.
U to vrijeme položio sam ispit koji je potreban kako bi se moglo raditi u administraciji europskih institucija i čekao svoju priliku. Neko vrijeme proveo sam radeći i u uredu euro-zastupnice Sunčane Glavak gdje sam stekao vrijedno iskustvo i razumijevanje funkcioniranja političke strane Europskog parlamenta, budući da sam nestranačka osoba. Nakon nekoliko mjeseci bio sam pozvan na intervju u Odjel za protokol Europskog parlamenta, uspješno ga prošao te sam i danas tamo zaposlen. Radio sam na organizaciji ceremonija, evenata, službenih posjeta na visokoj razini te sam bio zadužen za organizaciju politike isticanja zastava. Trenutno radim kao administrativni menadžer u Upravi za protokol te sam zadužen za posjete na najvišoj razini i koordinaciju svih delegacija koje dolaze u posjet Europskom parlamentu.
Svoje ste obrazovanje i poslovni život posvetili međunarodnim odnosima i diplomaciji. Odakle potječe Vaš interes za to zvanje? Kako to da ste se odlučili upravo za posao u Europskom parlamentu?
Vrijeme koje sam proveo u privatnom sektoru probudilo je u meni interes za međunarodne odnose i diplomaciju. Naime, posao me često vodio van granica Lijepe Naše, a upravo je kontakt s kolegama i poslovnim partnerima izvan Hrvatske bilo ono što me zaintrigiralo. Diplomacija i međunarodni odnosi nametnuli su se kao daljnji korak u karijeri. Vještine koje su potrebe za obavljanje tog posla kao što su taktičnost, međukulturna komunikacija, pregovaranje, razrješavanje sukoba i pronalaženje rješenja kad naizgled rješenja nema, bile su ono što sam želio steći i čime sam se želio baviti.
Kada sam odrađivao stage atypique u Predstavništvu Europske komisije u Zagrebu, u tijeku su bili europski izbori i kada sam ušao dublje u tematiku i produbio svoje razumijevanje kompetencija, odgovornosti i važnosti Europskog parlamenta poželio sam steći iskustvo rada u istom. Moja se želja samo produbila kada sam imao priliku raditi s brojnim ljudima iz europskih institucija, osobito Europskog parlamenta, koji su dolazili u Hrvatsku u sklopu predsjedanja Hrvatske Vijećem EU. Prijavio sam se za Schumanovu stipendiju koju dodjeljuje Europski parlament, dobio je i otišao u Bruxelles. Dokazao sam se svojim trudom i radom na radnom mjestu te sam nakon položenog ispita i odrađenog niza intervjua zaposlen u administraciji Europskog parlamenta.
Iz Vašeg je životopisa očito da ste volontirali i stažirali u različitim institucijama. Koliko su Vam pripravništva i volontiranje pomogli u daljnjoj karijeri i napredovanju?
Rekao bih da su moja iskustva na fakultetu, odrađena volontiranja, stažiranja i stalna nastojanja za pronalaženjem novih iskustava bila presudna u otvaranju novih mogućnosti. Pisma preporuke mojih mentora i poslodavaca, nagrade fakulteta te međunarodna iskustva koja sam stekao, potvrdila su moju akademsku podlogu i činjenicu da se mogu snaći u međunarodnom okruženju što je bilo jako važno mom poslodavcu. Danas učenici i studenti doista imaju brojne prilike da steknu slična iskustva, ponajprije koristeći Erasmus programe i programe volontiranja (osobito putem European Youth Portal) koji omogućuju putovanja, stjecanja iskustava novih prijateljstava i potencijalnih poslovnih prilika. Svakako bih preporučio mladima da steknu jedno takvo iskustvo.
Koje su Vaše obaveze u Europskom parlamentu?
U Europskom parlamentu zaposlen sam u administraciji, što znači da sam ovdje neovisno o politici. Kada sam došao na svoje radno mjesto moja su zaduženja nekoliko godina bila vezana uz organizaciju dolazaka delegacija Mašrika i Magreba, organizaciju evenata i ceremonija, posjeta na visokoj razini i organizaciju politike isticanja zastava. Sada sam administrativni menadžer te s drugim službama Parlamenta koordiniram dolazak svih delegacija u Europski parlament, organiziram parlamentarne skupštine s partnerskim zemljama te posjete na najvišoj razini (npr. predsjednici Macron, Zelinski, Herzog; premijeri Plenković, Kallas, Costa; švedska i belgijska kraljevska obitelj; slavne ličnosti Ashton Kutcher, Bianca Jagger, Cate Blanchett itd.).
Koliko je rigorozan proces zapošljavanja u Parlamentu, odnosno kakve ste sve provjere morali proći te koje odlike moraju posjedovati zaposleni u Parlamentu? Rade li s Vama još koji suradnici iz Hrvatske? S kojim našim političarima surađujete?
Kako bi se dobio posao u Europskom parlamentu, zapravo u europskim institucijama, trebaju biti zadovoljeni osnovni uvjeti, kao što su državljanstvo jedne od zemalja članica, obavljena vojna dužnost ukoliko postoji, treba tečno govoriti jedan od 24 službena jezika EU, dok su minimalni stupanj obrazovanja, potrebno radno iskustvo i ostalo opisani u natječaju. Nakon toga, mora se proći pismeno testiranje koje se provodi na dva jezika i naposljetku slijede intervjui s potencijalnim poslodavcem i ljudskim resursima. Fleksibilnost, orijentiranost cilju, timski duh, komunikativnost i otpornost bile bi neke od odlika za koje smatram da su izuzetno važne ne samo za obavljanje posla već i život ovdje. U Parlamentu radi više naših sunarodnjaka, što u administraciji, što u političkom dijelu. U korektnim smo odnosima i uskačemo jedni drugima upomoć ako je potrebno.
Moj je posao najuže vezan uz Kabinet predsjednice Europskog parlamenta i Glavnu upravu za predsjedništvo budući da su aktivnosti našeg odjela vrlo često povezane s njihovim aktivnostima. Često se susrećem i sa našim euro-zastupnicima, neovisno o grupaciji kojoj pripadaju te vjerujem da su ovdje nacionalni interesi izraženiji i da je potreba za suradnjom naglašenija.
Koliko jezika govorite i kojim se jezikom služite u svakodnevnoj poslovnoj komunikaciji?
Jezici su vrlo važni za obavljanje ovog posla. Kao što znamo, Europska unija ima 24 službena jezika (svi službeni jezici zemalja članica) i tri radna jezika (engleski, francuski i njemački). Dominantno se služim engleskim jezikom, a govorim njemački, francuski, koji još uvijek učim, slovenski i grupu nama bliskih „balkanskih“ jezika – što je ovdje itekako vrijedno.
Veliki dio Hrvata uvjeren je da hrvatski političari u Europski parlament ulaze zbog visoke plaće te da vrlo malo rade za interese Hrvatske i Europe. Prema Vašem iskustvu, je li to uistinu tako?
Glede motivacije političara za odlaskom u Europski parlament, postoje različite skupine ljudi, kao i svugdje drugdje. Neki možda i dolaze motivirani željom za zaradom no ipak, iz svog dosadašnjeg iskustva vidim da je to izuzetak i nipošto ga ne treba uzeti kao pravilo. Ono što predstavlja problem s mog gledišta jest činjenica da rad Europskog parlamenta nije adekvatno popraćen. Kada bi se javnost informirala i senzibilizirala oko rada svih Europskih institucija, mislim da bi bilo vrlo lako opovrgnuti i odbaciti takve ideje i uvjerenja.
Budući da je Vaš posao u Belgiji, “patite” li od nostalgije za Međimurjem? Koliko često dolazite doma?
Što se života u Bruxellesu tiče, nije bez izazova. Moj je prvi susret s ovim gradom bio u doba pandemije što nipošto nije bilo lako. Zloglasno „briselsko vrijeme“ je nešto na što se treba priviknuti, no ono nas uči da iskoristimo svaku priliku koju dobijemo. Dobro društvo, brojni muzeji, legendarno dobro pivo, vafli (ili gaufres kako ih ovdje nazivaju), čokolada bez premca i pommes frites (koji je nastao u Belgiji i nigdje nisam kušao bolji) olakšavaju boravak ovdje, ali nedostaje mi moje Međimurje. Dolazim doma kad god mogu, u prosjeku 3 do 4 puta godišnje.
Planirate li se vratiti u Međimurje ili u Hrvatsku, odnosno zaposliti u RH?
Sada kada sam mlađi još uvijek tražim nove izazove i prilike za profesionalnim i osobnim rastom. Svakako bih se želio vratiti u Čakovec i siguran sam da ću pronaći način kako da stečeno iskustvo iskoristim za boljitak Čakovca i našeg Međimurja.
Prije 11 godina, 1. srpnja 2013. godine, Hrvatska je postala članicom Europske unije. S obzirom da radite u samom srcu Europske unije, što ona predstavlja za Vas?
Moje je djetinjstvo u Hrvatskoj bilo obilježeno ratnim zbivanjima, što mi je omogućilo dublje razumijevanje značaja Europske unije. Europska unija za mene predstavlja sinonim za sigurnost i jedinstvo. Njena uloga u očuvanju mira na našem kontinentu je neprocjenjiva. Kroz godine, postala je poput proširene obitelji koja ne samo da štiti, već i promovira zajedništvo i suradnju među narodima. Postoji s ciljem unapređenja života svih svojih stanovnika, omogućavajući im stabilnost, prosperitet i osjećaj pripadnosti jednoj široj zajednici.
