Prolazeći Križopotjem susreli smo mještanina Željka Dragojevića kako u rukama, privijeno na grudi, uz cestu nosi janje. Već godinama uzgaja ovce, danas ih ima dvadeset i pet
– Malo kasnim, vodim ih na ograđenu parcelu. Inače idemo oko pola osam, ali danas smo vadili krv. Tamo će biti cijeli dan i u miru pasu – kazao nam je.
Spomenutih 25 ovaca već je otrčalo na livadu pred nama pa ih nismo uspjeli uhvatiti objektivom, a on je za majkom nosio janje (žensko).
Riječ po riječ, naravno, nakratko smo se dotaknuli i vječite teme Križopotja.
– Republika Hrvatska je odobrila postojanje našeg naselja, ali se naše Općine i Županija ne mogu dogovoriti. Mi se svi smatramo mještanima Križopotja, tu nema druge – kazao nam je gospodin Dragojević.
Naime, unatoč sad već davnoj odluci Hrvatskog sabora, iako su postavljene i table s natpisom Križopotja, službeno se dio toga naselja smatra Dragoslavec Selom, a drugi dio Okruglim Vrhom. Problem je što ova dva sela pripadaju različitim općinama, prvo je u Gornjem Mihaljevcu, a drugo u Svetom Jurju na Bregu.
Kako je to, izgleda, bio administrativno-birokratski nerješiv problem, tako ni Križopotje nikad nije dobilo svoj punopravni status, no njegovi mještani dobro znaju tko su i što su.
– Nemojte slučajno napisati da sam iz Dragoslavec Sela, ja sam iz Križopotja, svi smo mi iz Križopotja, i ovo janje! – smije se Željko Dragojević i zatvara ogradu za ovcama na ispaši.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3610
