Sedamdesetjednogodišnji Andrija Ilijaš više od pola svog života proveo je u vatrogastvu
Rođen u Hodošanu, ni više ni manje nego preko puta vatrogasnog doma, sudbina kao da mu je bila zapisana od rođenja. Po zanimanju stolar, ali vičan svim zanimanjima, Andrija je još kao dječačić pomagao u izgradnji vatrogasnog doma, a kasnije je i nastavio tim putem.
– Nekada je bilo sasvim normalno da se svi iz sela prime lopata i ostalog oruđa i pomognu u izgradnji građevina koja su mještanima potrebne. No vatrogastvo mi je priraslo srcu pa sam odlučio postati i aktivan vatrogasac, kaže nam.
Andrija je i 35 godina bio predsjednik DVD-a Hodošan, a nakon umirovljenja ostaje mu titula počasnog predsjednika.
– Moj prvi zadatak kao predsjednika bio je uređenje vatrogasnog doma, garaže i popratnih prostorija našeg doma. Tada smo nabavili i vatrogasnu sirenu koja je u upotrebi i danas, a u tri desetljeća moga mandata smo nabavili i tri vatrogasna vozila – jedno za prijevoz ljudstva, manje navalno vozilo za prijevoz pet osoba sa spremnikom za vodu od 200 litara, agregatom za struju, visoki tlak i ostalom potrebnom opremom za prvi žurni odgovor, a kasnije i novo vozilo za prijevoz ljudi i opreme, govori Andrija koji je u svom vatrogasnom stažu sudjelovao na svim požarima i hitnim intervencijama.
Prisjeća se i velikog požara skladišta MTČ-a kao i spašavanja gospodarskih zgrada i branjenje obiteljskih kuća od vatrene buktinje u Hodošanu.
– Svaka intervencija nosi svoje opasnosti, no najvažnije je obraniti ljude, a zatim i objekte.
Andrija je bio i predsjedavajući član Samoupravne interesne zajednice za zaštitu od požara Općine Čakovec. Svojim je zalaganjem i radom pridonio i izgradnji garaže za potrebe Profesionalne vatrogasne jedinice Čakovec, kupnji cisterne, a kruna njegova djelovanja u SIZ-u bila je nabava automatskih vatrogasnih ljestava za potrebe JVP-a Čakovec za koje je uz tajnika Dragutina Trupkovića potpisao izgradnju podvozja u Mariboru te nadogradnju ljestava u Zagrebu.
– Ljestve koje smo mi nabavili koriste se i danas i takvi su mi detalji podsjetnik na minuli rad. U vatrogastvu morate biti fleksibilni jer je to djelatnost koja se stalno mijenja, odnosno situacije nikada nisu iste. Školovanje je jako bitno. Osamdesetih godina sam upisao školu za vatrogasnog časnika, a do sredine devedesetih sam već nosio čin vatrogasca prve klase. Završio sam i zvanje stručni radnik vatrogasac u Centru za stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova RSUP-a, kaže.
Rad s mladima
Ubrzo je položio i ispit za vatrogasca suca, a tu je dužnost obavljao punih osam godina. Posebno je volio rad s mladima.
– Rad s mladima, kao i suradnju s DVD-ima iz Mađarske smo ponovo pokrenuli 2000. godine. Redovito smo odlazili na ljetne kampove u Republici Mađarskoj s mladima, a uspješni smo i na vatrogasnim natjecanjima mladeži na kojima smo se plasirali i na državna natjecanja. Oni su ipak budućnost našega vatrogastva i o mladeži treba brinuti, govori Andrija.
Prisjetio se i dobre suradnje s članovima DVD-a Letenye.
– Prvi smo organizirali javnu vatrogasnu međunarodnu vježbu na graničnom prijelazu Goričan uz odličnu suradnju zaposlenika i nadležnih Policijske uprave Međimurske kao i one u susjednoj Mađarskoj, prisjeća se.
Najviše priznanje
U svom dugogodišnjem radu Andrija Ilijaš bio je više puta odlikovan. Primio je priznanje SIZ-a za 10 godina rada, MO-a Hodošan za djelovanje u vatrogastvu te kao predsjednik mjesnog odbora, dobitnik je Plakete Općine Donji Kraljevec, vlasnik je i Međunarodnog priznanja Republike Mađarske za suradnju dviju država kao i spomenica za dosadašnji vatrogasni rad. Uz Priznanje Hrvatske vatrogasne zajednice za posebne zasluge u vatrogastvu, ove je godine odlikovan i najvišim vatrogasnim priznanjem, Plaketom Đure Deželića.
– Svako priznanje iza sebe nosi mnogo godina rada, odricanja i žrtvovanja. Provesti pola života u vatrogastvu nije lako. Ni za pojedinca ni za naše obitelji. Srećom, moja obitelj uvijek je imala razumijevanja za moju ljubav i predanost vatrogastvu, a zahvalan sam što su to prepoznale i vatrogasne institucije. Plaketa Đure Deželića priznanje je za sav moj rad, a i danas, iako umirovljeni vatrogasac, ostajem na raspolaganju svim mladima kojima treba savjet ili neka pomoć, za kraj nam je rekao Andrija.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3610
