Za trinestogodišnju Gitu Radiković, učenicu šestog razreda OŠ Petar Zrinski Šenkovec, neki bi rekli da je „wunderkind”, ali nakon razgovora s njom, zaključite da je sav njezin uspjeh plod osobnog rada, velikog truda i zalaganja same djevojčice
Iako tek osnovnoškolka, svoje ciljeve je postavila visoko i dohvaća ih jednog po jednog. Grana koju je odabrala isto je tako netipična za djevojčice, ali u svijetu u kojem prevladavaju dečki djevojke na kraju dominiraju. Riječ je o informatici, a njezine uspjehe je već sada teško nabrojiti.
Recimo samo da je ove godine državna prvakinja iz informatike te treća u primjeni algoritama, prva na Hrvatskom otvorenom natjecanju u informatici i treća u Hrvatskoj logo ligi, a na 13. Juniorskoj Hrvatskoj informatičkoj olimpijadi, gdje se rješavaju zadaci težine srednjoškolskih državnih zadataka, bila je peta, što je najbolji rezultat za učenike šestog razreda od kada natjecanje postoji.
Tek nekoliko bodova nedostajalo joj je za ulazak među prvih četvero i u reprezentaciju, ali kako napominje mama Martina Radiković, zadovoljni su petim mjestom jer bi odlazak na olimpijadu i putovanja po inozemstvu možda bila previše naporna za dvanaestogodišnjakinju. Međutim, za iduću godinu ljestvica je postavljena više, a Gita kad krene u sedmi razred želi biti najmlađa djevojčica u reprezentaciji. S obzirom da je ove godine bila peta, znamo da je to uz Gitinu upornost i više nego dostižno.
Počeci
Iako se natjecati počela već u četvrtom razredu, Gita je od najranije dobi pokazala da se od nje može puno očekivati.
– Kad sam došla u prvi razred, znala sam već čitati, pisati i računati pa sam mislila da će to znati i ostali, ispričala nam je Gita te usput dodala da je i nacionalno nagrađena pjesnikinja i autorica slikovnice za djecu. Međutim, informatika i matematika su prve i glavne ljubavi.
– Učiteljica je brzo primijetila da mi matematika ide jako dobro pa me poslala na dodatnu nastavu. U četvrtom razredu počela sam s natjecanjima iz matematike. Bila sam prva na županijskom natjecanju, ali nažalost nisam išla dalje jer nije bilo državnog natjecanja za četvrte razrede.
Giti je predloženo da se u petom razredu okuša i u informatici i tako je krenula u natjecateljsku informatiku. Nije da se od matematike maknula, međutim, s obzirom da su ove godine natjecanja bila vremenski preblizu, morala se opredijeliti za jedno područje. Na tim natjecanjima mladi informatičari dobivaju zadatke koji su ili matematičke prirode ili se radi o situacijama koje treba razriješiti, a programira i u programskom jeziku Logo u kojem program putem naredbi treba nešto nacrtati. Kako doznajemo od majke Martine, u navedenom programskom jeziku ne radi ni jedan učitelji koji je u županijskom povjerenstvu pa imaju i jednu anegdotu s natjecanja.
Na županijskom prvenstvu iz informatike zbog greške žirija oduzeto joj je 60 bodova te skoro nije prošla na državo natjecanje. Tek reakcijom nadležnih iz Međimurske županije vraćeni su joj oduzeti bodovi, a ostalo je povijest, Gita je postala najbolja u državi. Svojim znanjem prerasla je regularne okvire školskog sustava pa je s ciljem priprema za natjecanja pohađala programe međimurskih udruga MIS i MIK, a kad je prerasla i njihove mogućnosti, postala je članica Zagrebačkog računalnog saveza, najjače udruge u Hrvatskoj po pitanju natjecateljske informatike.
Uz pomoć njihovih mentora svakog tjedna zadatke rješava putem interneta, a ako zatreba, u pratnji roditelja na nekoliko dana ode i u Zagreb kako bi se pripremala za natjecanja. I zato Gitu možemo poistovjetiti s pojmom upornosti jer nakon tako predanog rada, rezultati postaju ne iznimka već pravilo.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3608
