U Državnom arhivu za Međimurje u Štrigovi, kojim ravna Jurica Cesar, 11. lipnja okupila se poveća ekipa iz nekadašnjeg Građevinskog kombinata Međimurje
S velikim zanimanjem, evocirajući brojne uspomene, razgledavali su prvu samostalnu, a odmah uspjelu izložbu mladog arhiviste Igora Mekote koja je otvorena do kraja jeseni.
Bile su to u biti dvije izložbe u jednoj. Historijski arhiv Sarajevo stigao je s materijalima uz 40. obljetnicu Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu “12 dana kada smo bili centar svijeta”. Mekota je na to odlično nadovezao međimursku priču te je usporedno izložio građu o GK-u Međimurje pod nazivom “Kako smo gradili ZOI ‘84”.
Da, legendarni i nikad prežaljeni GK je u nevjerojatnom roku i u ekstremnim uvjetima sagradio čak trećinu svega potrebnog za održavanje jednih olimpijskih igara! Riječ je bila o 12 objekata na 45 tisuća metara četvornih – hotel Igman, startni objekt Bjelašnica, press centar Babin do, hoteli Bistrica, Dom JNA i Borik, aneks sportskog kompleksa Zetra…
Valentin Levačić iz Novog Sela Rok bio je rukovoditelj radova na krunskom zahvatu, gradnji hotela Igman na 15 tisuća kvadrata, s 512 ležajeva. Građen je na izrazito nepristupačnom terenu istoimene planine, na Velikoj poljani, u blizini olimpijskih skijališta.
Odsječeni od svijeta
– Na Igmanu smo imali centralni pogon. Ondje je bila betonara i materijali za ostala gradilišta. Kad smo došli, uopće nije bilo pristupne ceste, već samo šumski putevi. Dvije cisterne cementa pale su nam u provaliju, vozači su odbijali uspinjati se tuda. Vozili su nam vodu i za kuhinju i za beton. Nekih godinu i pol smo bili bez komunikacije sa svijetom. Svaki dan sam se morao sat i pol spuštati do Ilidže kako bih telefonirao i rješavao poslove – prisjetio se tih dana gospodin Levačić za list Međimurje.
Radovi su se prekidali samo zbog velike hladnoće, ledenih kiša i nanosa snijega. Uvjeti su bili ekstremni, a rokovi kratki pa se radilo bez predaha. Iz Čakovca je na Igman dopremljeno 2.750 tona konstrukcijskih elemenata!
Zanimljivo, proučili smo kratak i jezgrovit ugovor, ugovorena cijena je bila fiksna, po kvadratu, na temelju troškovnika. Nikakvih bijesnih VTR-ova i poskupljenja materijala…
– Radili smo i nismo stajali, bilo je entuzijazma. Bilo je dodataka na plaću, recimo da su radnici njome bili zadovoljni. U špici radova u turnusu je na Igmanu bilo i preko 300 radnika. Još ih je stotinjak bilo na Bjelašnici pa 70-ak na Boriku… dakle petstotinjak ukupno – kaže Levačić.
Jedan od glavnih sudionika sarajevske priče bio je i Josip Haman. Kaže kako su neka gradilišta nekoliko mjeseci uoči otvorenja tek ulazila u fazu završnih radova. Naime, kasno su uvedeni u posao, nije bilo do njih.
Povisili Bjelašnicu!
– Mi smo bili primjer građevinarstva, brzi i kvalitetni. Bile su to najuspješnije godine građevinara Međimurja. Najveći problem bili su ti nerealni rokovi. Ugovor za gradnju hotela Bistrica potpisan je tek sredinom 1983. godine. Radili smo u dvije smjene, uz iznimno zalaganje – kaže gospodin Haman.
A evo kako je to sročio Haris Zaimović iz sarajevskog arhiva: “To je bilo vrijeme čovjeka. Dobri dusi Međimurja, kako bi to rekao Balašević, spojili su se sa sarajevskim duhom u jedno!”
Ukupna vrijednost svih radova premašila je svotu od tadašnjih 1,6 milijardi jugoslavenskih dinara. U znak zahvale predsjednik organizacijskog komiteta ZOI-a Branko Mikulić posjetio je upravo sjedište GK-a. U svibnju 1984. godine glavnom direktoru Dragutinu Kosu uručio je veliku spomen-plaketu “Sarajevo ‘84”. U to vrijeme kombinat je imao oko osam tisuća zaposlenih!
Doznali smo još neke zanimljivosti vezane uz olimpijski projekt GK-a Međimurje. Startni objekt Bjelašnica gradili su na najvećoj nadmorskoj visini u povijesti kombinata. Vrh Bjelašnice nalazi se na 2.067 metara, a pad terena je 72 posto. No GK to može!
Rukovoditelj je bio Dragutin Kovačić, a prvo je trebalo napraviti cestu jer je postojao samo karavanski put. Zbog ekstremnih vremenskih uvjeta moglo se graditi samo ljeti, ali oni su bili gotovi prije roka. Da bi se zadovoljili propisi alpskog skijanja, “nadogradili su greben vrha Bjelašnice za devet metara”!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3608