Juhe su nezaobilazno jelo koje se kuha u tjednu, ali gotovo svugdje na stolu je i u nedjelju
Nedjeljna juha u koju je ukuhana domaća tjestenina poput rezanaca ili krpica ima posebnu moć. Mame i bake bi ju često nudile djeci i unucima kao lijek jer kažu da domaća juhica može okrijepiti i potpomoći imunitetu svakog bolesnika. No najvažniji sastojci juhe su svakako domaći picek ili pak fina govedina, a ništa manje važni nisu rezanci ili krpice. S obzirom na užurbanost današnjeg života, rijetko tko se još hvata u koštac s pravljenjem domaće tjestenine za juhu, no naš je objektiv zabilježio dvije domaćice, rekli bismo profesionalke u pripremi domaćih rezanaca, Dragu Čmrlec i Nadu Kelava iz Donje Dubrave.
– Mislim da u životu nisam kupila krpice ili rezance za juhu. Oduvijek ih pravim sama, a izradi me naučila sestra, kaže nam Draga koja uz priju Nadu svaki drugi mjesec zauzme sav slobodan prostor u kući prostirući metre i metre svježih rezanaca.
– Tijesto mijesimo isključivo od domaćih jaja i brašna. Ne solimo, ne dodajemo vodu ni ulje, a tijesto zbog domaćih jaja poprima prekrasnu žutu boju. Naša formula za savršeno tijesto je na kilogram brašna deset jaja, kažu Nada i Draga, a u pripremi koriste čak šezdeset jaja.
Sve je u rukama
Cijelo umijeće pripreme tjestenine proizlazi iz vrijednih ruku punih iskustva.
– Godine su to iskustva, ali recept ne mijenjamo. On je stalan i provjeren, a dokaz da od omjera ne odstupamo su i zadovoljna lica članova naših obitelji koji uživaju u svježim rezancima u juhama, kažu te dodaju kako je u društvu ipak zabavnije raditi ovakav posao.
Tijesto pripremaju ranije kako bi ono dobro odmorilo. Zatim ga valjaju i tanje na mašini za rezance koji se tada moraju malo osušiti.
– Onda slijedi onaj najdelikatniji trenutak. Široki rezanci ne smiju biti previše suhi niti previše mokri kako bi kroz mašinu lakše prolazili. Sitne rezance zatim prostremo na bijele krpe i stolnjake da se osuše. Isti princip je i s krpicama, opisuju.
Nada je svoj radni vijek provela radeći u Njemačkoj u restoranu, no po povratku u Donju Dubravu nije odustala od visokih standarda u kuhinji.
– I tu se moja prija Draga i ja slažemo. Za naše obitelji uvijek kuhamo s puno ljubavlju, ali i ono što oni najviše vole iako nisu jako izbirljivi. A domaća tjestenina uvijek je pun pogodak, dodaje Nada.
Ima i slatkoga
Naše dvije svestrane kuharice vole kada njihova djeca i unuci isprazne tanjure od ručka, a kako to uvijek biva, nakon ručka slijedi i nešto slatko.
– I u tom se slučaju nas dvije dopunjavamo. Jedna je specijalist za gibanice, zlevanjke, zdigane kolače, a druga za one kremaste, dodaju Draga i Nada.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3607
