Luna je bila nezamjenjivi član obitelji Nađ i kad je iznenada napustila ovaj svijet u veljači, velika tuga i praznina zavladala je u njihovim životima
Život nekada piše najljepše, ali i najtužnije priče. U rijetkim slučajevima tužna situacija preraste u sretnu – možda je za to zaslužna sudbina ili pak je sve slučajnost.
Donosimo vam jednu takvu priču iz života obitelji Nađ iz Vularije, kako su u tuzi i gubitku ponovno našli sreću.
“Dugih 11 i pol godina naša je retriverica Luna bila s nama, no početkom ove godine doživjela je moždani udar i bili smo prisiljeni uspavati je. Moja djeca s njom su odrasla. Kad sam bila trudna s Reom (11), doveli smo Lunu kao štene u kuću. A onda je došao i Noa (9). I za njega se Luna brinula i pazila ga, mi smo bili njezini ljudi. Bila je nezamjenjivi član naše obitelji i kad je iznenada napustila ovaj svijet u veljači, osjećali smo veliku tugu i prazninu u našem životu”, započela je priču Ivanka Nađ, pomagačica u nastavi iz Vularije.
Tri tjedna nakon Luninog odlaska, pred trgovinom u Vulariji Ivanka je naišla na malo sivo klupko, mladu mačku za koju je prodavačica Ivanki rekla da se ne želi maknuti s praga trgovine i da su ju već mnogi bezuspješno dozivali i pokušali uhvatiti.
“Kaj je, maco, idemo doma?”, u šali je Ivanka pitala macu i kao da je to malo biće čekalo pravu osobu, trgnula se i slijedila Ivanku doma.
“Na početku je moj muž Adriano bio protiv mačke u kući. Rekao je da će radije imati stotinu pasa nego jednu mačku. No, nakon što je maca tri dana provela pred našim kućnim pragom, Adriano je popustio i sada je to velika ljubav”, govori Ivanka.
Ivanka je cijelo vrijeme imala neki čudan, ali poznati osjećaj kada bi promatrala novog ljubimca u kući:
“Kada je maca prvi put prešla preko našeg praga, odmah je legla na mjesto gdje je Luna prije ležala. Obišla je sva mjesta na kojima je Luna prije voljela obitavati. Primijetili smo i da, iako je siva, ispod pazuha ima flekicu u boji Lunine dlake! Kao da nam je Luna, naš anđeo, poslala macu u kuću da lakše prebrodimo njezin odlazak. Pa ja sam sama, kad bi Luna bila zločesta, znala reći da joj budem mačka u kuću dovela. Zato sam macu nazvala Selena, jer Luna je rimska božica mjeseca, a Selena grčka”.
Bilo da se radi o sudbini ili velikoj slučajnosti, jedno je jasno – Selena je donijela sreću i smijeh, ali i još više ljubavi u obitelj Nađ iz Vularije.
