Iza Franje Goluba zvanog Lamela je punih četrdeset godina obrtništva
Nije lako biti obrtnik, to je općepoznata stvar. Što onda reći za Franju Goluba iz Gornje Dubrave koji je obrtnik punih 40 godina! Iako djeluje mlađe, u sedamdesetoj je godini života. Uvjete za punu mirovinu stekao je prije osam godina, ali ne da se iz svog carstva lamela i kočnica.
Prošlog mjeseca, s partnerima, radnicima, prijateljima i susjedima proslavio je 40. obljetnicu svog obrta Lamela – što mu je i osobni nadimak. Kad se gužva stišala posjetili smo ga i poslušali što, iz svog prebogatog iskustva, ima za reći o tom kruhu sa sedam kora.
– Završio sam srednju školu za strojobravara te sam počeo raditi u mariborskim tvrtkama TAM i Hidromontaža. Posao me 1977. odveo čak u Nigeriju. Tada se u meni počela rađati ideja o samostalnom, vlastitom poslu. Ideja je postala želja, želja potreba i tako je nastao obrt Lamela. Tog 10. travnja 1984. godine dobio sam prvu dozvolu za rad, za zakivanje obloga lamela. Počeli smo na gruntu pored, u samo 10 kvadrata, a danas radimo sve što je povezano s lamelama i kočnicama – priča nam u modernoj hali od 800 metara četvornih.
No nije bilo lako, nije bio svjestan što ga sve čeka. Počeo je mlad i ambiciozan, bilo je uspona i padova. Učio je na najskuplji način, tako što bi ga greška udarila po džepu.
Učenje na greškama
– Misli možda netko da je lako biti obrtnik, vide te samo kad si kupiš nešto. No mi nemamo radno vrijeme, a najbolnija točka je to što odgovaramo čitavom imovinom, za razliku od tvrtki. Moj OIB i OIB obrta su isti. Nikad ne znaš što će se dogoditi. Nasreću, mene tako nešto mene nije pogodilo, ali neke jest – priča te nas provodi kroz pogon.
Lamela je sklop koji se nalazi između motora i mjenjača, povezuje ih. Znate već, dogodi se da ju “prekurite”… Izrađene su od tzv. frikcijskog materijala otpornog na trenje. On se koristi i za kočione sustave pa je tako nakon nekih pet godina, na traženje tržišta, djelatnost proširio i na njih. I tako se desetljećima u radioni, u obrtu s petero zaposlenih, reže laserom, buši, brusi, ferzenka, sastavlja i – zakiva obloge.
– Lamele izrađujemo i servisiramo. Izrađujemo ih “u prvoj gradnji” za traktore iz Bjelovara, za kosilice i strojeve koji melju trupce, a radili smo čak i brodske. Kočione sustave pak radimo za razne strojeve u pogonima, a radili smo ih i za avione. Lamele više idu serijski, a kočioni sistemi po potrebi – upoznao nas je u kratkim crtama s djelatnošću.
Pitamo ga je li bolje danas ili je bilo nekad, jer bio je obrtnik u oba sistema. Kaže kako ne može presuditi, svaki sistem ima i prednosti i mana.
Lamele kak karamele
– Ono što se nije promijenilo jest da obrtnik mora stalno raditi, nema radnog vremena. Najteže su bile ratne godine kad se naglo smanjilo tržište. Najjače smo to osjetili mi uz granicu. A na što da se požalim danas? Možda na certifikate i ispitivanje strojeva. Vatrogasni aparat moramo ispitati svake godine, a Austrijanci svake dvije. Malo smo tu prestrogi. Ima tu i raznih nameta, ali to je priča za sebe, baš kao i to što mnogo obrtnika nije u sustavu PDV-a pa su konkurentniji – kaže.
Lokalnom sredinom je zadovoljan, kaže kako mu Gornji Mihaljevec ništa ne nameće i ima razumijevanja; ne da bi nekoga hvalio. Trideset je godina aktivan u Obrtničkoj komori Međimurske županije, član je HOK-a te Nacionalnog odbora za gospodarstvo i sajmove. Drago mu je što se počelo snažnije poticati djecu na odabir zanatskih zanimanja. Svakom savjetuje da se s problemima obrati udruženju obrtnika i komori.
– Uvijek sam obilazio sajmove i izlagao. Sajmovi moraju biti specijalizirani, svaštarenje više ne prolazi. Tu dobivam nove ideje, upoznajem nove materijale, vidim što konkurencija radi, sklapam poznanstva. Čak sam bio u Južnoj Koreji, to treba vidjeti, lamele lete van kak karamele! A mi mali obrtnici smo pet u jedan, nabava, prodaja, marketing, održavanje i promocija. Ali eto, snalazimo se – smije se.
Tvrda kost
Privatno je pravi svjetski putnik i ljubitelj oldtimer vozila. Već 25 godina organizira razna putovanja po nacionalnim i parkovima prirode Hrvatske te metropolama Europe.
Obiteljski obrt jednog će dana preuzeti sin Matija, ali otom potom, stari Lamela se ne da samo tako. Znaju mještani da je tvrda kost, za seniore Bratstva iz susjedne Preseke igrao je do 47. godine, a za veterane do lani!
Za klub koji danas nije u najboljoj situaciji igrao je od prvog dana, od osnutka 1979. godine, kad su još bili u željezničkom vagonu koji su dovezli s Kolske. Dvanaest godina bio je predsjednik Bratstva, kao što je 22 godine bio predsjednik veteranskog kluba Dubravčan.
– Već se i ja malo želim odmaknuti od svega – kaže nam za kraj, ne precizirajući misli li na lamele ili nogomet. No već sutra će radoznalo ogledati neku novu lamelu i promišljati kako bi on to izveo te zaigrati revijalnu utakmicu sa starim društvom nogometnih veterana.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3602
