Počelo je s objavama na društvenim mrežama, a završilo kao knjiga „Dnevnik jedne Kamilice” koja je tiskana u netom objavljenom, novom kolu Biblioteke Insula Grada Čakovca
Autorica Željka Novak nasmijala je brojne čitatelje svojim šaljivim objavama na Facebooku prikazane kao misli njenog psa Kamilice. Kamilica je pas pasmine basset specifičnog izgleda koji karakterizira tužan pogled, duge uši i kratke noge. Kamilica će uskoro navršiti tri godine, došla je iz Srbije i bila je dugo željeni ljubimac obitelji Novak, pogotovo Željke.
– Ideja o nabavci basseta privlačila me 10 godina. Sviđaju mi se te tužne oči. No Kamilica je vesela bassetica koja samo na prvu djeluje tužno, koja voli jesti, spavati i provodi dane u našoj obitelji zadovoljno i mirno. Iz njezinih slika, dogodovština razvila se ideja o pisanju njenog dnevnika. Počela sam na društvenim mrežama bilježiti njene dogodovštine, zapravo kao da ona prepričava svoje dnevne događaje.
– S obzirom na to da se bavim digitalnim marketingom, točnije društvenim mrežama, iskoristila sam Kamilicu za neka istraživanja, proučavanja algoritama. Htjela sam vidjeti mogu li iz psa napraviti brand, otkriva Željka. Kad je imala vremena pisala je objave na Facebooku, katkada i čekajući u redu u banci što je naišlo na dobru reakciju kod publike koja ju je poticala da izda knjigu, pa su objave na društvenim mrežama napokon ukoričene. Tu je Željki pomogao susjed Josip Balog koji je sve prikupio s Facebook zida.
Jedinstven jezik
Kamilica priča o svojim svakodnevnim dogodovštinama, otkriva svoje misli, želje kao što su za , želja za hranom i šetnjom i to sve na kajkavskom. Tu moram reći da postoji poveznica, da je dosta tih razmišljanja i Kamiličinih razgovora temeljeno na razgovorima mog djeda Vinka i bake Katarine uz koje sam odrastala i s njima sam živjela veći dio života. Dosta toga je pretočeno u knjigu. Često ono što priča Kamilica bi bila moja baka, a tu su još dva sporedna lika, naše mačke Tumbi i Božo, a Tumbi bi bio i moj djed, kaže autorica. Sve je pritom istinito, a inspiracije nije nedostajalo.
– Ljudi su to nekako prigrlili, a ima veze s time što je Kamilica takva kakva je, ali mislim da je ovaj kajkavski moment bio ključan. Ljudima se očito sviđa što izvlačim taj govor koji smo svi možda pomalo već i zaboravili. To je neka mješavina kajkavskog. Moji baka i djed su iz donjeg Međimurja, a ja sam dio života provela u Sloveniji. Kad se to izmiješa dobivamo Kamiličin jezik.
– Pitaju me gdje to vadim, te riječi i izraze pa znaju guglati. Recimo izraz „gvantati”. Osim toga Kamilica često dok joj se nešto ne sviđa veli „majmunbik” i ljudi mi priznaju da su i oni to počeli koristiti u svakodnevnom govoru, otkriva nam zanimljive detalje autorica knjige „Dnevnik jedne Kamilice”.
Pas Kamilica uistinu je poznata faca pa nam Željka kaže da često gostuje na raznim događanjima, u školama, vrtićima i u tome uživa.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3590