Uz cestu između Dunjkovca i Slakovca, u predjelu zvanom Črnec, voćnjak je Mladena Bratka iz Nedelišća. Zatekli smo ga 30. siječnja, sa škarama za rezidbu u rukama i motornom pilom 'u talonu'
– Sve su ovo šljive, ima 110 stabala, zasadio sam ih prije deset
godina. Motorkom ću odrezati deblje grane koje su stare, suhe i
prenisko razgranate. Škarama pak režem ove tanje, takozvane
“kobile”. I one su višak, na njima stablo gubi kad se rascvate.
Neki su i ranije počeli orezivati, ali nije prekasno – ispričao
nam je gospodin Bratko.
Ekonomist je po struci, a danas radi u obiteljskoj tvrtci sina
Ranka Bratka, dostavlja obroke starijim i nemoćnim osobama. U
slobodno vrijeme uživa u šljiviku u kojem dozrijevaju šljive
sorte stanley te čak pet vrsta čuvene čačanke!
– Poznata je da svaka čačanka ima svoju namjenu. Čačanka rodna je
za pekmez, šećerna za rakiju, a ljepotica, najbolja i rana su
konzumne – kaže.
Kad treba ispeći rakiju za vlastite potrebe, dirigentska palica
je njegova. Supruga Ljerka Bratko pravi izvrstan pekmez, a majka
Stanisklava Bratko prodaje šljive na “nedelskom
placu”.
– U Čačku nikad nisam bio. Ali čačanku sam pio, kad je na Mesapu
bila delegacija iz Osečine – kaže.
Pitamo ga i uspijeva li šljiva svake godine, jer neki kažu kako
po nekoliko godina nemaju uroda.
– Uglavnom rodi oko pola nasada, recimo do 70 posto, ali ako nema
mraza. A kad ga ima, može roditi ništa, ili do 10 posto. Dođe li
mraz u travnju, kad je šljiva u cvatu, sve može stradati. Još
veći problem može biti vjetar. Sjeverac nije problem, na njemu
šljive cvatu. Problem je topli jugo, on ih može posmoditi,
popariti – odaje nam tajne zanata Mladen Bratko.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3537.