Dvadesetdvogodišnji Jura Orehovec iz Donje Dubrave unazad dvije godine ne ispušta olovku iz ruke
Iz njegovog malog sobnog ateljea izlaze prekrasni portreti
poznatih ličnosti, njegovih sumještana, prijatelja, a u
posljednjih nekoliko mjeseci i sve vještije karikature. Svaki
slobodan trenutak voli posvetiti crtanju, a svi koji zagledaju u
njegove portrete, ostaju bez daha.
– Još u djetinjstvu sam volio puno crtati. Omiljeni rekviziti za
igranje su mi bili flomasteri, bojice i lopta. Ljubav prema
crtanju polako se razvijala u osnovnoj školi kada sam dobio od
učiteljica povratnu informaciju da imam smisla i talent za
pretočiti nešto iz stvarnog svijeta na papir, opisuje nam
Jura.
Iako je Jura crtao gotovo svoj cijeli život, teška ozljeda
koljena i dugotrajni oporavak maknuli su ga s nogometnih
travnjaka, no ta ga je situacija ponukala da se posveti
crtanju.
– U tom periodu sam počeo pomno promišljati o svojim crtežima.
Nikad nisam pohađao školu crtanja ili tečajeve, ali zahvalio bih
prijatelju, umjetniku Dejanu Šebestijanu koji mi je puno pomogao
što se tiče crtanja olovkom, kaže mladi umjetnik.
Zaljubljen u olovku i portrete
– Volim izazove, a olovka mi je bila najteži alat za crtanje, ali
zapravo i najbolji i najljepši. Volim crno-bijelu tehniku, a
portreti su me uvijek privlačili. Crtanje ljudskog lica je
najteža forma koju sam morao svladati. Treba uložiti puno vremena
i truda kako biste pogodili sve linije, čak i prenijeli emocije
ili pogled. I to je onaj najteži dio, otkriva nam
Jura.
– Još jedna tehnika koja mi je zanimljiva jer da biste nacrtali
karikaturu, morate razgovarati s ljudima i upoznati ih. Uz
crtanje portreta, volio bih se baviti i tetoviranjem, priznaje
nam Jura uz želju da ovaj svoj hobi možda jednog dana pretvori i
u nešto veće.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3537.