Donja Dubrava poznata je po svojim obrtnicima i njihovoj različitosti, a obiteljsku tradiciju obrtništva nastavila je i Natalija Krušelj iz Donje Dubrave krenuvši putevima svoje mame Jacinte koja je danas umirovljena krojačica, a obrt je otvorila 1996. godine
Bok uz bok, mama Jacinta i kćer Natalija godinama su stvarale prekrasne modne kreacije, uskočile u hitnim slučajevima kada je trebalo pokrpati neku rupicu, spasiti haljinu tik pred oblačenje ili pak skratiti hlače, suknje. Preuzevši obrt, Natalija je poslovno nastavila sama koračati krojačkim i modnim svijetom. O svojim krojačkim početcima već od ranog djetinjstva kaže da su prve njezine kreacije nosile lutke, a oblačivši njih, zavoljela je modu te kasnije upisala tekstilnu školu i zaposlila se u obiteljskom obrtu.
-Jedno je vodilo ka drugome i danas ne žalim. Volim detalje, volim boje, šarenilo, otkačenost te krojenje i šivanje kao način izražavanja, kaže Natalija.
Šarenilo koje osvaja
No, jedan period u godini uvijek prolazi u zajedničkom krojenju, šivanju i prebiranju po mašti kod Krušljevih.
-Fašenk je naše omiljeno doba kada možemo mašti pustiti na volju. Prijedlozi tada pršte sa svih strana, a za realizaciju su zaduženi gotovo svi članovi obitelji, kaže nam Natalija.
Suprug Kristijan tada je modelator, odnosno njegov dio posla je napraviti konstrukcije, a tada se šarenilu platna predaju Natalija i djeca Jana, Toma, a ponekad im se pridruži i najstariji sin Vid.
-Sve je započelo prije nekih petnaest godina kada su Vidu bile tri, četiri godine i kada je rekao tati neka mu napravi avion za igru po hodniku. Kristijan se tada uhvatio posla, oblikovao je karton, zalijepio ga i Vid se s njim igrao. Tada su stigle maškare i razmišljali smo kakvu bismo masku mogli napraviti za njega. A Vid je volio crtić Zvonko u kojem su bili i avioni te nam je sinula ideja. Bit će Zvonkov avion. Postojeću konstrukciju smo obukli u šareno platno, prišili ramenice, zašila sam mu kapu i maska je bila gotova. I tako je započela naša tradicija izrade maski, opisuje Natalija.
Nakon aviona, nastao je sladoled, gusar, palma, lonac sa špagetama, mali snjegović, semafori, licitarsko srce, bubamare, robot, puzle, društvena igra, raketa, cvjetić, pčelice, kante za smeće i još desetak maski koje Natalija brižno čuva. Tradiciju nisu prekidali ni u vrijeme koronavirusa kada se maškare u masovnom smislu nisu održavale, no mama Natalija je za malene maske pripremila te su ih oni ponosno pokazali svojim prijateljima u vrtiću.
-Osobno maske ne kupujem, iako tko voli neka izvoli, ali nama je zajedničko stvaranje maske najljepši proces. Srećom, moja djeca prihvaćaju sugestije u kojima se trudim biti što maštovitija, originalnija i da je njima lijepo i ugodno u tim maskama. A poslovi su ostali raspodijeljeni kao i prije petnaest godina – Kiki je konstruktor, ja i mama krojači i šivaći, a djeca modeli i tako će biti sve dok nam maleni ne kažu – Mama, ne želim se više maskirati, s osmijehom govori Natalija.
Maske za udruge
Krušljevi su svi redom sportaši s umjetničkom crtom pa su samim time i članovi mnogih kulturnih i sportskih udruga u Donjoj Dubravi. Kao takvi, uvijek rado sudjeluju u grupnom maskiranju na Dobravskom fašenjku, a Natalijina kreativnost tu je ponovo glavni as u rukavu za osvajanje nagrada.
– Najviše maski sam napravila za članove teniskog kluba, a neke su bile i nagrađene. Tenisači i sami vole sudjelovati u izradi maski, a do sada su bili facebook, teniske loptice, bomboni MnM, jaje na oko i slične upečatljive maske, kaže Natalija te dodaje da joj je posebna čast bila šivati kostime i za maturantsku masku za razred sina Vida.
A ono što je najviše uočljivo na maskama koje proizlaze iz Natalijinih ruku, su boje i detalji.
-I u svom svakodnevnom radu na kreiranju komada odjeće volim se pozabaviti bojama i najviše detaljima. Srećom, fašnik je vrijeme kada se ta moja privrženost šarenilu i bojama može rasplamsati, dodaje.
