Pedesetsedmogodišnji rođeni Svetomaršćanin sa zagrebačkom adresom, Zoran Habuš rado je viđen gost na svim manifestacijama u svom rodnom međimurskom mjestu
Još od malih nogu volio je dolaske u Svetu Mariju gdje mu živi
obitelj, rođaci, ali i puno dobrih prijatelja.
– Nikad nisam dvoumio čime se baviti kada bismo boravili doma u
Svetoj Mariji. Prijatelji su bili uključeni u mnoge sportske
klubove, a ja, odgajan gotovo od rođenja u sportskom duhu, radi
bih s njima sudjelovao u svim sportskim događanjima. Danas, ne
mogu zamisliti da ne prisustvujem nekoj od teniskih ili lovačkih
manifestacija, govori nam Zoran.
Zorana je na njegov sportski put usmjerio otac Zdravko koji je
bio priznati ragbijaš, poznati sportaš u tadašnjoj Jugoslaviji te
kapetan reprezentacije čak deset godina.
– Kada sam napunio deset godina, tata me upisao u zagrebački
ragbi klub što sam objeručke prihvatio te se kasnije profilirao
kao istinski sportaš. Ovaj zahtjevan sport, srećom danas puno
popularniji no u moje mladenačko vrijeme, zahtijevao je dobru
fizičku spremu, a ja sam bio uporan i marljiv. Upravo su me te
odlike dovele do dva nastupa s reprezentacijom protiv svjetske
sile u ragbiju Novog Zelanda, prisjeća se Zoran.
Po umirovljenju iz profesionalnog bavljenja ragbijem, Zoran kreće
putevima svoje druge sportske ljubavi, tenisa.
– Kao sportašu mi je bilo važno ostati u kondiciji pa sam
sa svojom sportsko prijateljskom ekipom iz kvarta uzeo reket u
ruke i odigrao meč, dva. To je bilo toliko prirodno da više nisam
mogao zamisliti tjedan, a da nisam bio na terenima. Danas aktivno
treniram dva puta tjedno, redovit sam sudionik veteranske lige, a
ovim sam sportom zarazio i dvanaestogodišnju kćer Brunu koja je
danas redovita sudionica turnira HTS-a na kojima osvaja istaknute
rezultate, kaže Zoran koji i sam ima pozamašan broj pehara s
teniskih turnira.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3533.