Na livadi uz kuću Neven Boršić je sa sinom Janom napravio vlastitu stazu za motokros sa 'skokovima'
Nevena Boršića iz Dragoslavec Brega i njegovog sina Jana zatekli smo u neobičnoj radnoj akciji. S lopatama i tačkama u rukama, uz pomoć mehanizacije, nasred livade napravili su dvije – kako to reći – hrpe zemlje. Upitali smo ih što rade i dobili zanimljiv odgovor:
– Radimo si privatnu stazu za trening za motokros. Ove hrpe
zemlje zovu se skokovi, sad imamo dva, a napravit ćemo i hupsere
– kazao nam je Neven Boršić, a sin Jan odmah nam je demonstrirao
o čemu je riječ.
U tren oka vratio se u punoj spremi, s kacigom, na motociklu KTM
85. Upalio je motocikl, zagrijao ga, napravio jedan krug i
poletio zrakom!
– Skok je bio nekih dva i pol metra. A na stazi u Goričanu, kamo
ponekad idem s tatom, skačem i do pet metara. Nije me strah.
Važno je da na skok ne dođem s premalom brzinom, jer bih sletio
na prvi kotač. I moram imati kontrolu nad upravljačem i motorom –
ispričao nam je još vruć, nakon desetak skokova, 12-godišnji Jan
Boršić.
Šestaš je Osnovne škole Gornji Mihaljevec, igra nogomet u Petici,
voli stolni tenis i član je starije skupine robotičara u Slakovcu
s kojom je nedavno osvojio broncu na regionalnom natjecanju u
Kosovu!
Njegov otac Neven istaknuo je da, naravno, ovo nije nikakva
profesionalna staza, ništa slično. Riječ je o njihovoj livadi
pored kuće, a kako baš nešto kopaju na gruntu imali su zemlje za
izradu skokova za vježbu i uživanje.
– Ja cijeli život vozim motocikl, ali cestovni. No, prije tri
godine počeo sam rekreativno voziti i motokros. Jan je vozio quad
(četverocikl) već s pet godina. Potom je dobio veći quad te je i
njega prerastao. Prošle godine je dobio KTM, a ja imam Yamahu
YZ250. Odemo na stazu Lukač kod Goričana. Htjeli su već i da se
Jan profesionalno aktivira. No, to je financijski nemoguće bez
sponzora. Treba novi motocikl, svaki tjedan ide se na utrke…
Zasad još uči, mi smo amateri. Ima i mlađe djece koja skaču 10 do
15 metara. Naravno, na cestu ne smije ni pod razno. Ali odemo
šumama, po uređenim stazama, do Križopotja i Jegersega – ispričao
nam je Neven Boršić te su se vratili radnoj akciji.
Valjalo je još doraditi skok, a potom napraviti i nagibe u
zavoju, kako bi se pri povratku na novi skok mogla postići
optimalna brzina.
